Jedan dan sam preskočila pisanje i eto ti problema. Toliko se toga zanimljivoga događa da jednostavno imam potrebu sve to napisati i popratiti slikama na neki smislen način, ali u danu jednostavno nema dovoljno sati za sve što bih ja htjela. Sve u svemu – ovo nije ona vrsta odmora u kojem je glavna aktivnost ležanje pod palmom.
Krenut ću od subote pa do kud stignem. Presretna što jedno jutro ne moram ustajati točno kad budilica zacvili, dala sam si malo više vremena za izležavanje i zatim se zaputila na Borough Market – po mišljenju mnogih, najbolju tržnicu u Londonu. Nalazi se u neposrednoj blizini London Bridgea (ako dolazite podzemnom željeznicom, silazi se na istoimenoj stanici) u Southwark Streetu, a otvorena je četvrtkom, petkom i subotom. Znala sam da će tržnica biti neusporediva s našima, ali ipak me iznenadilo do koje je mjere to tako. Ukratko: oborila me s nogu.
ako ste mislili da u Londonu nema meze – krivo!.
Puna iščekivanja ušla sam kroz jedan kraći tunel i prvo što me (još uvijek gladnu) preplavilo bio je neodoljiv miris pečenih kobasica (inače nisam baš tip koji će jesti kobasice prije podneva, ali ovo je mirisalo taaaako dobro). Pogled nadesno i ima se što i vidjeti – bezbroj štandova od kojih je svaki gotovo mala trgovinica – čovjek ne zna kamo bi prije. S jedne strane grčki specijaliteti, dva metra dalje okreću se još neke kobasice, još koji korak i eto te na štandu s sjevernoafričkom hranom i začinima, u daljini se nazire (doslovce!) brdo browniesa. Duboki udah. Plan. Ma kakav plan, najbolje su stvari u životu spontane.
Prošvrljala sam više puta preko cijele tržnice koja je podijeljena na nekoliko dijelova. Ne, nije mi smetala ni velika gužva i ne, nisu mi smetali ni svi turisti (pa ipak sam i ja jedna od njih) i ne, nije me pri kraju omela ni kiša koja se mogla osjetiti prilikom obilaženja štandova koji su na samom rubu. Cijelo to mjesto zrači tako pozitivnom energijom: ima „vibru“, kako bi kolege Zagrepčani rekli. Svi su prodavači začuđujuće mladi i prepuni ljubavi za ono što rade (ili barem jako dobro glume?), a na svakom te koraku čeka nasmijano lice s nekom sitnicom koju ti nude na isprobavanje (sva sreća da su me prethodno upozorili da pođem gladna) pa se tako dogodi da u 10:06 jedeš komad bezglutenskog organskog kolača od čokolade, u 10:09 ti već trpaju komadić chorizoa u usta (btw, čitajući recepte uvijek sam se pitala kakva je to kobasica i po okusu mi najviše nalikuje na naš kulen) da bi te u 10:11 iza ugla čekao komad rahat lokuma (ali ne onog tragično preslatkog koji se prodaje kod nas).
Na svakom koraku spremni su ti objasniti o čemu se točno radi, koje je podrijetlo hrane i kako se najbolje može upotrijebiti. U tome mi se najgorljiviji čine prodavači sira kojih ima uistinu mnogo, ali ne mogu ništa pobliže reći jer sam se od njih držala podalje. Sir is not my cup of tea, što bi rekli čajno nastrojeni Englezi pa me miris (smrad? – bez uvrede ljubiteljima sira) držao podalje od tih inače vrlo vizualno atraktvinih štandova
Ipak, možete pretpostaviti što me nije nimalo odbijalo već naprotiv privlačilo poput onog mega-magneta koji Tom koristi kad želi uloviti Jerryja. Čokolada. Čokolada svako malo. Čokolada u svakom obliku.
Motajući se oko jednog štanda s pralinama naišla sam na istinskog ljubitelja čokolade, čovjeka od možda pedesetak godina, dosta neuredna izgleda, ali s očitom strasti prema tom smeđem zlatu. Ponudio mi je pralinu pa rekao: zagrizi, zatvori oči, začepi nos, (ne, ovo nije kao u epizodi vidovitog Milana kad natjera čovjeka da skače po kući s loncem na glavi i na svakoj nozi iako možda asocira na to 
), žvači još malo, otčepi nos, žvači još. Mmmmm. Ne kažem da to trebate isprobati s apsolutno svakom čokoladom iz Lidla, ali ako vam neka čokolada baš zapne za oko/nepce, ima ova tehnika svojih prednosti.
tko i što? ja i čokolada
Skratit ću jer bih, kako sam krenula, mogla o ta dva sata napisati nešto debljine Ane Karenjine. Prošla sam pored brda čokoladnih tartufa (truffles, ne volim nikako tu našu riječ tartufi) s najrazličitijim okusima – votka, duhan, marelica, trešnja, baileys, bademi itd; pored prekrasnog štanda s prirodnim sokovima bez konzervansa; pored nevjerojatnog štanda s hrpetinama rahat-lokuma svih mogućih aroma (pistacccio mi je favorit), baklave i inih turskih specijaliteta; pored štanda s jedno petnaest vrsta svježih gljiva te pored jednog gdje su mi ponudili da isprobam domaće pahuljice za doručak koje okusom jako nalikuju onims što sam ih ove zime pravila. Prodavač, koji je bio ili nevjerojatno ekološki nastrojen ili se poslužio nekim supstancama mi je konspirativno šapnuo: „Sometimes we put even two pinches of life in it“. Pa kako čovjek ne bi bio oduševljen?
Naišla sam na sve moguće vrste pršuta, dulce de leche (više mi se sviđa domaća verzija, ovo mi je imalo neku jako neobičnu aromu koja mi nije baš sasvim „sjela“), konzervirane limune, nepregledne hrpe raznih rajčica i bobičastog voća, francuske pekarske proizvode, njemački „delikatessen“ štand, hrpe engleskih marmelada i džemova, štand s ribom na kojem bi se mogla pronaći i ona u čijoj je utrobi Jona zaglavio, vitrinu s cca dvadeset vrsta cheesecakea (mljac, odmah si mi pala na pamet) itd. itd. Imat ću milosti i prijeći na druge stvari.
Vježbala sam samokontrolu pa sam kupila dva poklona, a sebi ružinu vodicu iz Libanona za aromatiziranje sokova i kolača i famozni fleur de sel na koji sam u stranim receptima naišla valjda dva milijuna puta.
Nakon tržnice – trk po knjige i zaputih se na kolektivno učenje kod Henryja u Hampstead koji je od mog doma udaljen svega par stanica podzemnom. Dočekao me s pravim engleskim čajem (čajnik mu ima vunenu kapicu koja čuva toplinu čaja), vidno uznemiren jer mu domaći rad ne ide baš dobro. Tu je bila i Sarah koja je sušta suprotnost – kao da je iz Dalmacije, sve take it easy metodom. Nakon par sati prevrtanja po rječnicima, gramatikama i internetu došli smo zadatku u kraj. Njih su dvje bili šokirani kad su čuli da sam taj dan prvi put probala čaj s mlijekom (svidjelo mi se čak) – otprilike kao da sam im rekla da sam upravo stigla s Jupitera.
Današnji je dan sasvim odvojena tema i to ostavljam za sljedeći post, a vama svima želim stress-free početak tjedna!
p.s.
Snimila sam milijardu slika i jedva odabrala koje da stavim, nadam se da će vam ove prenijeti barem dio atmosfere
3 komentara
Komentari sa stare adrese:
23.7.2009 10:28:30 | Neregistrirani korisnik [jja]
I ovo je odlican post. Jednu takvu trznicu imam u svom gradu, u stanju sam tamo ostaviti pola place u svega sat dva! Strasno da LOL Uzivala sam u postu.
15.7.2009 1:47:42 | damijenestoslatko
@krumprika: vidim da si i ti uzivala, a tako i treba – na toj trznici uistinu svatko moze pronaci ono sto mu pase!!!
15.7.2009 1:47:30 | damijenestoslatko
@mljac: vidim ja da ce tebe cheesecake jos pred oltar potjerati, pazi ipak sto kuhas!!! :))) a sto se mene i cokolade tice – nerazdvojan par 😉
@monika: trznica je fakat mrak
@Branka: ma ima ljudi koji to ne razumiju, ali to znaci da propustaju jednu od lijepih stvari u zivotu
@Ty: ma nije lose to s mlijekom, ja sam bila malo skepticna, ali mi se na kraju svidjelo :))
@sweet corner: upijaj jer te ceka svasta lijepoga!!! :)))
@jelena: joj, koji je ovo kompliment, hvala :))) za ricete ces se morat strpit samo jos malo jer ovdje stvarno nemam vremena i za to, ali bit ce ljeta i bit ce recepata 😉
@dokolica: drago mi je da na ovaj nacin i tebe vodim sa sobom :)))
@krumprika: vidim da si i ti uzivala, a tako i treba –
15.7.2009 1:47:14 | damijenestoslatko
@maja84: samo ti dodji pa cemo zajedno na trznicu :)))
@elephant: drago mi je da si uzivala!!!
@Andrea: istina, trznice su divan nacin upoznavanja nekog grada. nadam se da cu imati riliku posjetiti jos poneku.
@Lorna: moram priznati, browniesi su mi mozda bili i najbolja stvar na trznici!
@BT: ma nista mi ne govori, morala sam se suzdrzati da na svakom standu ne otvorim novcanik!!!
@volim-kuhati: i meni je ovo mozda jedno od najdrazih iskustava dosad, a henry stvarno je fensi smesni 🙂
@cranberrie: trudim se koliko stignem! ajde navrati i ti 🙂
@Vali: izgleda da manje-vise svi vole trznice 🙂
@mljac: vidim ja da ce tebe cheesecake jos pred oltar potjerati, pazi ipak sto kuhas!!! :))) a sto se mene
14.7.2009 21:01:12 | Neregistrirani korisnik [krumpirka]
Prije 2-3 mjeseca sam imala priliku posjetiti Borough Market i zaista je pitoreskna kako si je dočarala. Tu sam prvi (i do sad jedini) put jela hamburger od klokana i probala iscijeđenu mladu pšenicu (?) (iliti wheat grass shot na istom tom štandu sa svježe iscijeđenim sokovima koji te oduševio; ako se netko sjeća konzumirale su je cure u seriji Seks i grad), a navodno je jaaaaako zdrava, puna vitamina i minerala i hrpe drugih stvarčica povoljnih za zdravlje. Tebe je vidim privlačila čokolada, a mene pršuti, chorizo (koji obožavam), pečene paprike, ukiseljene artičoke… mmmmm Tržnica je svakako vrijedna posjeta, no treba se pripremiti na gužvu jer se ipak radi o turističkoj atrakciji (a takve su i cijene).
14.7.2009 16:21:19 | dokolica
Ah ovo dolje sam ja…greška u tipkanju (tako to ide kad se žuriš! ;)))
14.7.2009 16:20:48 | Neregistrirani korisnik [zrinxy]
Nakon što pročitam tvoj post i pogledam ove krasne fotke, imam osječaj kao da sam baš sad sošla iz Londona. Svaka čast! Pusa i uživaj i dalje!
14.7.2009 15:46:21 | Neregistrirani korisnik [jelena]
Goran Milić se može postidit!Nije ti do kolina!Fala šta tako dobro uspiješ dočarat London!Nadam se da ću jedan dan to vidit i svojim očima!Iako jako uživam u postu ipak mi nedostaju tvoje ricete!
14.7.2009 14:44:49 | Neregistrirani korisnik [sweet+corner]
samo upijam, da znam sto me ceka, predivan post i fotke, bas uzivas i uzivaj!!
14.7.2009 10:59:23 | Neregistrirani korisnik [by+Ty]
Izvrstan opis flapjack-a :)).
Inače sam boravila u Londonu i ovi postovi me vrate, hvala… uživaj i dalje 🙂 !!!
A, što se tiče čaja i mlijeka ja sam prošla ovako…
Izabrala sam naj čaj(naravno po meni 🙂 ) i dala sam si truda oko serviranja istoga ali bez mlijeka (što reći… jednostavno zaboravila), toliko su bili pristojni da me nisu opomenuli niti pogledom :).
Rekli su mi nakon što su ga popili da im je ovo prvi čaj bez kapi mlijeka. A, oni ga zaista piju svaki dan.
Nikad više nisam zaboravila mlijeko :).
14.7.2009 10:38:46 | Neregistrirani korisnik [Branka]
Trznice obozavam i na njima bih mogla provesti citav dan a da uvijek nadjem nesto zanimljivo,
to mom muzu nije jasno, ali……
14.7.2009 8:38:12 | Neregistrirani korisnik [Monika]
omg! omg! koja tržnica! omg! oh, kako ti zavidim! :))
14.7.2009 1:49:17 | Neregistrirani korisnik [mljac%3a)]
zaboravih komentirati henryja- bas sam ga tako zamisljala!! sat mu je prva liga! a i ti si mi slatkica, vidi se na slikici da ti je cokolada u blizini! 🙂
14.7.2009 1:02:01 | Neregistrirani korisnik [mljac%3a)]
aaaaaaa!!! ovo je divota od posta, ne mogu ti opisati kako sam uzivala citajuci. i sad cu jos jednom ici procitati! nekako odbijam vjerovati da takva mjesta postoje, jer se onda rastuzim/pozelim ici zivjeti negdje izvan hrvatske (pa rastuzim svoje doma), al sad definitivno znam gdje cu sigurno navratiti (i proboraviti dobar dio dana) kad posjetim london! p.s. cheesecake je moj zastitni znak postao, bas mi je drago da si me se sjetila.. btw, radila sam ga opet ovaj vikend i kad ga je probao decko od jedne moje poznanice rekao je: “cuj, jel se ta cura, koja je ovo ispekla, udala?!?” heheheheehehehe i onda nek mi netko kaze da ljubav ne ide kroz zeludac!!
13.7.2009 23:09:46 | Neregistrirani korisnik [Vali]
Ja sam luda za tržnicama! Tako ti zavidim! 🙂
13.7.2009 22:44:09 | Neregistrirani korisnik [cranberrie]
ajmeeeeeeeeeeeeeeeeeeee… što bih dala za bar sat vremena na toj tržnici 😀
vidim da baš uživaš a tak i treba 😀
13.7.2009 21:05:11 | volim_kuhati
love it, love it, love it! ovaj post mi je do sad najdraži… a tek onaj brownie 🙂 ajmeee 🙂 henry totalno izgleda onako kako si ga opisala – fensi šmensi 🙂 pozdrav 🙂
13.7.2009 15:46:55 | Neregistrirani korisnik [BT]
Nije me bilo par dana i danas me dočekaju divni novi postovi , jaooo….., zbilja otkrivaš London onako kako treba. Ovo sa tržnicom je predobro i kada dobijem prvu slijedeću priliku za otići do Londona sigurno sam tamo. O samokontroli mi ne pričaj, ja bih valjda kamion “poklona” od tamo iznjela :-)). Bravo i …., u očekuvanju slijedećih pričica i slikica 🙂
13.7.2009 10:54:46 | Neregistrirani korisnik [Lorna]
Da ti ne bi mislila da čitam samo recepte…..
Šećući s tobom kroz London, mogu ti samo mahnuti jer su mi usta još puna onih browniesa :DDDDD
13.7.2009 10:39:56 | Neregistrirani korisnik [maja84]
e da da se i ja osvrnem na Henrya…..i ja sam ga zamisljala mladjeg, ali vidim da je totalno fancy ,))))))
13.7.2009 10:05:25 | Neregistrirani korisnik [Andrea]
Tržnice obožavam, uvijek kad negdje putujem obavezno odem i do njihove tržnice. Čini mi se da na taj način puno saznam i o gradu u kojem se nalazim. Atenska tržnica me oborila s nogu, dok je ona u Bukureštu npr. bila baš jadna, u usporedbi s njom naš Trešnjevački plac izgleda svemirski. 😀 😀 Odličan post i predivne fotografije, baš uživam čitajući! 😉 P.S. Henrya sam totalno drugačije zamišljala, mislila sam da je puno mlađi. 😀
13.7.2009 9:28:31 | Neregistrirani korisnik [elephant]
jaaao koji post, upravo sam prosetala s tobom po trznici i pojela par najfinijih pralina ikad (naravno sve u masti jer su ti postovi tako jako zivopisni da covjek ima osjecaj da je tamo s tobom!). Henrya nisam tako zamisljala, izgleda bas cool 🙂
13.7.2009 8:43:42 | Neregistrirani korisnik [maja84]
ok, ako nastavis ovako ja vise necu dolazit ovdje jer krecem pravo za London……. ;)))))))))) Ja bi doslovno spavala na ovoj trznici i to naravno ( ma samo zamisli ) na onim preeeedivnim hrpicama čokolade………. ;)))))) Bas mi je drago sto toliko uzivas 😉 grcka_mitologija
[…] je bilo riječi o Borough Marketu koji mi je ostao među najupečatljivijim londonskim trenutcima, a Portobello mu nije uopće nalik. […]
[…] votka s rahat lokumom. Kako jednostavno obožavam rahat lokum (zaljubila sam se u njega kad sam u Londonu na Borough Marketu probala od svake predivne vrste po komadić), ideja o piću koje ima njegovu aromu odmah me […]