Kad vam virus pohara kompjuter, kad mislite da ste napravili dobar backup pa mirne duše formatirate disk i onda shvatite da ste napravili samo shortcut za „My documents“, ali da ga niste stvarno i kopirali, kad duboko udahnete i kažete: „ma to su samo slike i dokumenti“ (a znamo da tehnički to jest tako, ali da to ipak za sobom povlači određene probleme), kad sredite kompjuter da ponovno radi kao švicarski sat i kad vam ga mili Trojan ponovno sredi za tjedan dana, onda čovjeku stvarno dođe da se odrekne tehnologije i vrati u pećinu. Ali onda opet pogledam kroz prozor pa vidim snijeg (zašto opet?) pa mi pećina više i ne izgleda kao jako primamljivo rješenje i ipak odlučim ostati doma uz sve ove knjige koje strpljivo čekaju da ih se pročita u zadnjem velikom naletu ispita u mom životu (wow, al’ sam stara!).

Kad se to i još brdo drugih stvari sve tako nekako dogodi i kad biste se najradije samo pokrili dekom po glavi i pričekali da se stvari riješe same od sebe, onda shvatite da to, naravno, ne dolazi u obzir. E tada na scenu stupa ono što se na engleskom tako precizno i tako nadasve prikladno naziva „comfort food“. U Websterovu rječniku engleskog jezika ta se riječ pojavila sedamdesetih godina. Pitam se što su toliko čekali? Ljudi sigurno tisućljećima za hranom posežu kao za svojevrsnom utjehom.

Ukucala sam maloprije u google „comfort food“ i među prvim stranicama bila je nezaobilazna Wikipedija. Uz objašnjenje pojma comfort food (otprilike: hrana kojoj se okrećemo u stresnim situacijama i koju vežemo za lijepa sjećanja i djetinjstvo), stavili su i popis vrsta comfort fooda po državama. Spustila sam se do Hrvatske, kad tamo: sarma, gulaš i riba na gradelama s blitvom. Nisam baš načistu što da mislim o tom popisu. Meni bi tu jedino gulaš mogao primirisati u kategoriju comfort fooda, riba na gradelama s blitvom definitivno ne (mene očito tješe jedino bombastične kalorije – puno prije bi se tu našao dobar komad kolača nego neko povrće na lešo). U svjetlu tog mog razmišljanja, puno mi je utješniji američki popis comfort fooda: čokoladni kolač, makaroni sa sirom, pržena piletina, pizza, sladoled, slanina, jaja, nachos… sve ono od čega nutricionistima pada mrak na oči.

Comfort food o kojem sam vam danas poželjela pisati ipak nije bas neka užasna nutricionistička katastrofa, a sve i da jest, ukusno je pa biste mi oprostili. Radi se o chilliju, tj. o receptu za chilli iz kuharice Ministarstvo prehrane Jamieja Olivera. Dosta sastojaka, ali sve u jednoj zdjeli, pustite da se krčka i ta-dam. Gotovo. Uz to još malo riže i odličan i obilan ručak je tu. Količine su u ovom receptu poprilično velike pa sam se kuhajući ručak taj dan osjećala kao da miješam Bandićev grah. Zato ako nemate namjeru organizirati proslavu za 1. maj, slobodno smanjite količine (u originalnom receptu piše da je za 6 osoba):