Kažu da se najbolje stvari u životu događaju slučajno i kad malo bacim pogled unatrag, usudila bih se reći da su u većini slučajeva (iako ne uvijek!) u pravu. Tako je jedan iznimno gladni slučaj doveo do nastanka ovog umaka. Frižider je bio poprilično opustošen i uz neke u tom trenutku neupotrebljive stvari u njemu se nalazilo samo pola paketa gljiva.
Kako se u zadnje vrijeme dosta bavim idiomatskim izrazima u engleskom, jedan od njih mi je odmah pao na pamet dok sam tipkala ovaj gornji odlomak: necessity is the mother of invention. U vrlo slobodnom prijevodu: kad si gladan, smislit ćeš recept s onim što imaš pri ruci.
Tako je i bilo. Krenula sam s pancetom, nastavila s gljivama pa dok su se one u tavi krčkale shvatila da nema jaja od kojih sam mislila napraviti omlet (to bi inače kao trebalo provjeriti prije nego što počneš praviti omlet od pancete i gljiva). Promjena plana. Začin ovaj, začin onaj, malo prošeka, malo vrhnja i ispao umak za prste polizati, a sve u deset minuta.
Te sam večeri sve smazala u rekordnom roku, ali sam nedavno ponovila isti recept i slikala vam rezultat jer bi bila šteta da u svom repertoaru desetominutnih ručkova nemate i ovaj.
