Znate onaj relativno novi tip televizijskih serija koji ima ono što bismo mogli nazvati leitmotivom? Primjeri za takve serije bile bi “Kućanice” ili “Seks i grad”. Na početku pripovjedač/ica nešto malo priča, onda vi zaboravite na to dok gledate što se u nastavku događa, a na kraju on/a opet sve to sažme i poveže s onim što je rečeno na početku pa se vama upali žaruljica i shvatite zašto su sve posložili tako kako jesu.
Da živim u TV-seriji, leitmotiv mog tjedna mogao bi biti „iznenađenje“. Svaki dan kao da mi se spremalo neko novo i to ne po jedno u danu već ih je znalo biti i više, više ili manje ugodnih. Prvo sam se npr. iznenadila činjenicom da sljedeći tjedan imam toliku hrpu ispita. Nisam baš mislila da će se svi nagurati u isti čas (nevolja nikad ne dolazi sama?) Onda me začudilo koliko posla treba kad po prvi put pišete službene dokumente za natječaje i sl. (na faksu par prijateljica i ja osnivamo časopis i pomažemo jednom profesoru oko organizacije frankofonog kazališnog festivala). Iznenadilo me i koliko su u životu važne stvari o kojima dok ne zagusti gotovo i ne razmišljamo.
Onda me jučer ponovno iznenadila hladnoća zajedno s onim vrckastim pahuljicama što su se motale po zraku. Iznenadilo me koliko ima ispitne literature za pojedine predmete. Bilo je i iznenađenja vezanih za ljude. Neki su me oborili s nogu svojom ljubaznošću i istinskom pristojnošću, a neki baš suprotno. Neki su me iznenadili tim što su uopće stupili u kontakt sa mnom, a drugi pak povjerenjem koje su mi ukazali. Najdraži me večeras, kad sam to najmanje očekivala, iznenadio čokoladom.
Iznenadile su me neke prilike koje su mi se pružile, a za koje nisam mislila da će tako brzo doći. Iznenadila me moja ponovna iznenadna želja za čitanjem i upijanjem svih mogućih vrsta znanja (malo ju je bio svladao zimski san). Iznenadile su me i neke činjenice. Jeste li znali da prevoditelj u najvećem broju slučajeva nema utjecaja na to kako će se film zvati, već o tom odlučuju distributeri? Možete li vjerovati da je Grad Dubrovnik odlučio postaviti privremeno klizalište blizu Porporele i da su za proslavu svečanosti Sv. Vlaha odlučili organizirati koncert Hladnog piva?
A znate li da su kroketi ustvari najobičniji prženi njoki? I to me svojedobno bilo iznenadilo jer sam prije toga mislila da su kroketi bog zna što. Po tom me pitanju (kao i po mnogim drugima) prosvijetlila mama. Pravo recite, zar se iza riječi „kroket“ ne bi trebalo kriti nešto malo spektakularnije? Neki vatromet?
Nemojte se i vi iznenaditi što danas nema recepta u pravom smislu riječi. Događa se. Rokovi su. Sve što ću vam reći je da zavirite u recept za njoke i da ih na kraju samo (umjesto da ih skuhate u kipućoj vodi) ispržite u dobro ugrijanom ulju i obavezno pojedete dok su još topli. Bit će sjajni (kako skromno). Možete ih i napraviti unaprijed pa zalediti i zatim pržiti ravno iz leda. Promjene u okusu neće biti. Ako želite vegansku verziju, umjesto jaja u tijesto možete dodati vrhnje za kuhanje. Jednako će se lijepo ispržiti.
