Umjesto da sljedeći put kad se poželite pizze potražite letak omiljene pizzerije, zasučite rukave i napravite vlastitu – vjerujte mi, to ima neki poseban šarm.

Ako vas zanima otkud dolazi i kako je nastalo to planetarno popularno jelo, čitajte dalje, u suprotnom se spustite malo niže…

Kao što znate, kruh je jedno od najstarijih jela koje je ljudski rod počeo pripremati i stručnjaci se slažu da se kruh priprema u najmanju ruku od neolitika, a pouzdano se zna da su mu već u antici dodavali razne začine da bi poboljšali njegov okus. Tako su Grci imali vrstu kruha koju su nazivali „plakuntos“, a koja je sadržavala različite začine, luk i češnjak. Vojnici Darija Velikog (521 – 486 pr. Kr.) na svojim su štitovima (!) pekli kruh kojem su dodavali sir i datulje, a i Vergilije u Eneidi spominje kako je kruh bio poput “poslužavnika“ za druge namirnice.

Sve je to lijepo i fino,ali izdaleka još ne nalikuje na pizzu, zar ne? Ključni trenutak dogodio se u 16.st. kad su pomorci iz tadašnjeg Novog svijeta (Amerike) donijeli rajčice za koje su mnogi smatrali da su otrovne. Kad su se napokon uvjerili da nisu, kasno u 18. st stanovnici siromašnih četvrti Napulja počeli su ih dodavati kruhu. To je ubrzo postalo jako popularno pa su čak i turisti počeli pohoditi siromašnije dijelove grada u potrazi za tim specijalitetom.

U početku su se pizze prodavale samo na ulici, ali malo pomalo nicale su i pizzerije. Tako se smatra da je najstarija pizzerija na svijetu Pizzeria Port’Alba u Napulju koja je otvorena 1738., a 1830. je prerasla u pravi restoran.

Francuski pisac i ljubitelj hrane Alexandre Dumas (znate onaj koji je napisao Tri mušketira ili pak Grofa Monte Christa) nam opisuje kako je oko 1830.-e godine izgledala napuljska pizza. U mom prijevodu to bi otprilike izgledalo ovako: „Na prvi pogled pizza izgleda kao jednostavno jelo, ali nakon nešto pomnijeg promatranja, vidimo da je dosta složena. U pizzi ima ulja, masti, sira, rajčica, sitnih ribica: to je gastronomski termometar tržnice. Njena cijena raste i pada u ovisnosti o cijenama već navedenih namirnica i u odnosu na to je li plodna ili oskudna godina“.

U današnje vrijeme u Napulju postoje čistunci koji smatraju da postoje isključivo dvije vrste pizze:

a) pizza marinara koja sadrži origano, češnjak, extra-djevičansko maslinovo ulje i bosiljak (unatoč imenu, ne sadrži morske plodove – ime je dobila po tome što su je često jeli ribari),

b) pizza margarita koju je napravio Raffaele Esposito 1889. godine za posjet kralja Umberta I. i Margarete Savojske. Kraljici se od ponuđenih jela najviše svidjela pizza s rajčicama, sirom i bosiljkom (priča kaže da je to bilo radi patriotizma – te tri namirnice bi predstavljale boje talijanske zastave, ali meni se nekako više čini da je Margareta voljela dobro jesti) koja je kasnije po njoj dobila i ime.

1984. godine osnovano je društvo “Associazione Verace Pizza Napoletana“ koje propagira čistunski pristup pizzi i koje ima poprilično stroga pravila. Neka od njih su:

• pizza se mora peći u peći na drva na 485 °C maksimalno 60-90 sekundi,
• mora se ručno mijesiti bez upotrebe trljice ili bilo kakvih pomagala (mikser bi već bio krivokletstvo!),
• ne smije imati preko 35 cm u promjeru,
• tijesto ne smije biti deblje od 33 milimetra.

Ponekad stvarno pretjeruju s propisima pa tako neki zahtijevaju da se maslinovo ulje stavlja isključivo u smjeru kazaljke na satu…

I još jedna mala jezična sitnica pa prelazimo na stvar: riječ “pizza“ dolazi od staronjemačke riječi “bizzo“ ili “pizzo“ (istog su podrijetla i engleske riječi “bit“ i “bite“) što znači zalogaj. Tu su riječ Lombardi donijeli u Italiju u 6.stoljeću.

I ako vas zanima kako se to kod mene doma radi (i ako ste izdržali sve ove povijesne zavrzlame), sad ćete i saznati. Vidjet ćete, nije nimalo na tragu napuljskih čistunaca! Količine u ovom receptu dovoljne su za jedan lim koji dobijete uz pećnicu, ali ako vas je puno ili ste veliki ljubitelji pizze, dozu vrlo lako udvostručite.

Tijesto možete i kupiti u pekari ako ste u stisci s vremenom, ali ja sam se danas odlučila za potpuno domaću varijantu.

Spremno za upotrebu, tijesto izgleda ovako: