I službeno je jučer stigao dan kojem se veselim cijele godine pa me onda malo sramota započeti post sa: ”Ajme, vruće mi je.” Dakle neću ga započeti tako nego ću samo napomenuti da su sve čari ljeta u zraku. I da nemam klimu. I da su svi nekamo otputovali za produženi vikend. I da dane provodim tipkajući. I da kroz prozor čujem ljude koji sjede na kavi i uživaju. I da me to ni najmanje ne dira. Ma kakvi.

E sad nakon što vam malo nisam kukala, mogu vam reći da taj samovoljni kućni polupritvor ima i rok trajanja. Prvi diplomski rad – onaj za engleski – konačno je napisan i predan. Drugi počinjem tipkati kad zatvorim ovaj prozorčić i otvorim ganc novi dokument u Wordu, za cca pola sata. E kad taj još nepostojeći dokument bude gotov, onda je kraj i ljetnim patnjama mlade Wertherice. Kad će to točno biti, ne zna se, ali očekujemo do polovice srpnja. A dotad treba nešto i jesti. Po mogućnosti lagano, brzo i bez puno komplikacija.

Upravo takva je ova današnja salata. Nekoliko godina čuvam (što je pravo čudo jer inače nisam baš od onih što dugo čuvaju stvari koje ne koriste) fotokopiju jednog Jamie Oliverovog recepta. Ni sama ne znam zašto sam odlučila da ga baš moram isprobati, ali neki dan sam ga se sjetila i zaključila da je stigao čas. Otvorih fascikl s receptima, kad tamo sve neki sastojci koje ili nemam ili mi baš taj dan nisu bili primamljivi. Pa rekoh, ”Jamie, hvala lijepa, super ti je recept, ali ipak ću ja nešto drugo.” I onda sam, kako to često već biva, iskombinirala što se iskombinirati dalo s onim što je bilo u frižideru. Kako mi se rezultat jako svidio i planiram ga svakako ponoviti, dijelim ga evo i s vama.