Kao što se u ove dvije godine dalo primijetiti, obožavam mjendule (aka bademe) u svakom obliku. U kolačima, u slanim jelima, same, začinjene, ujutro, popodne, navečer i u sred noći. Ovako pripremljene mjendule prvi sam put probala baš u noćnim satima kad sam se vraćala iz jedne od svojih londonskih šetnji. Putem sam naišla na jednu od onih njihovih trafika i trgovinica u jednom i odlučila utažiti glad vrećicom slanih mjendula. Ne treba ni reći da sam postala gotovo ovisna o njima i sva sreća da ih je na potezu od studentskog doma do stanice podzemne željeznice bilo za kupiti na stotinu mjesta (a radilo se o šetnji od max. 5 minuta).
Otkad sam se vratila s putovanja svako malo bi mi palo na pamet kako bih trebala pokušati to napraviti u vlastitom aranžmanu. Idealna prilika pojavila se prije dva dana kad mi je prijateljica dolazila na pravu žensku večer – dogovorile smo gledanje filma uz pokoji martini i naravno, nešto za pojesti. Selma se pobrinula za kolače, a mene je dopao slani dio. Kako nisam imala puno vremena, opskrbila sam se grickalicama u trgovini, ali vrag mi nije dao mira da baš ništa ne bude domaće pa sam kupila naravno – mjendule.
Što s njima? Dvije stvari – klasične bruštulane mjendule (naravno) i ove eksperimentalne slane. Nakon vrlo kratke potrage na internetu, došla sam do rješenja koje mi je i samoj bilo palo na pamet, ali mi se činilo prejednostavnim. E pa nije. Dakle evo „recepta“ od 3 koraka.
