Joj, joj, ne znam ni sama otkud da krenem s ovim postom. Možda najbolje od devetog mjeseca. Tad je naime, Andrea s bloga Voće i povrće prijavila sebe, mene i Vali na Vidijev natječaj za najbolje web stranice. Zahvalila sam joj (i hvala joj još jednom!) i kako je vrijeme odmicalo, na to potpuno zaboravila. Sve dok sredinom prosinca nisam dobila e-mail u kojem me pozivaju na snimanje dokumentarca o Vidi nagradama. Iako inače ne ljubim kameru baš previše (fotoaparat mi je puno miliji), sve mi se to učinilo zgodno i pristala sam.
Tog sam dana ujutro imala vremena i inspirirana nekim stranim časopisima poslije ugodnih instrukcija odlučila sam smućkati neke aromatične napitke prikladne za ulazak u novu godinu. O votki s Marsom već ste imali prilike čitati, a drugo je pićence votka s rahat lokumom. Kako jednostavno obožavam rahat lokum (zaljubila sam se u njega kad sam u Londonu na Borough Marketu probala od svake predivne vrste po komadić), ideja o piću koje ima njegovu aromu odmah me osvojila. Za ovo što vidite na slikama koristila sam kupovni rahat lokum s aromom ruže, ali najbolji je onaj koji možete pronaći na sajmovima (dani sela, dani ovih i onih proizvoda i sl.) na štandu na kojem možete kupiti i alvu – taj čovječuljak ima super rahat lokum, ali nažalost nema trgovinu u kojoj ga stalno prodaje (mada čujem da postoji neka trgovina pri vrhu Radićeve ulice – je li tko informiran?). Anyway, imala sam votku, imala sam rahat lokum i mućkanje je moglo početi. Poigrala sam se tako malo s raznim bočicama i ceduljicama i fotoaparatom i vrijeme je brzo proletjelo. Time to go.
Došla sam na dogovoreno mjesto (caffe bar Divas u Martićevoj – ugodno otkriće btw) baš na vrijeme, a tamo me dočekala hrpa veselih i dobro raspoloženih ljudi. Svi su oni redom sudjelovali u pripremi tog filmića. Bilo mi je malo neobično što nema drugih blogera nego što razgovaraju samo sa mnom, ali kako su bili stvarno dragi, onda sam i ja bila opuštena i taj mi je razgovor proletio u trenu (iako je bio mnogo duži nego ono što se u filmiću na kraju vidi). Nije mi bilo na kraj kraja pameti da su me ustvari pozvali da bi mi uručili nagradu (kipić koji moj mlađi brat sad ponosno drži nasred sobe) i stvarno sam bila presretna kad sam shvatila o čemu se tu zapravo radi.
Kako je vrijeme od godine kad se rade neki zaključci, kad svi razmišljaju o tome što su postigli, a što nisu, što si žele ubuduće, ja ću iskoristiti ovu priliku da vama svima zahvalim što dolazite na ove stranice, što mi svojim klikovima često uveselite dane, što pitate, komentirate, dijelite sa mnom rezultate svojih kuhinjskih pohoda i što ste tako veseli, dobro raspoloženi i što pomažete da sve ovo odiše nekom pozitivnom energijom. Danas sam malo razdužila, ali moram vam reći da ste upravo vi i vaše sudjelovanje ono što se između ostalog žiriju svidjelo – vaši komentari ovdje kao i na Facebook stranici. Lijepo je što je živahno i na tome vam hvala 🙂 Čestitam i svima ostalima koji su upali bilo u prvih deset, bilo u prvih sto i puno hvala časopisu Vidi!
Godina mi nije započela Bog zna kako bajno, ali evo završila je vrlo veselo i lijepo i nadam se da će tako nekako i ostati. Poslije kiše uvijek dolazi sunce. Ako vam je 2011. bila kišovita, želim vam da 2012. bude sunčana, a ako vam je 2011. bila puna sunca, nadam se od srca da će tako i ostati! Sve vam najbolje želim uz Franka Sinatru i usput vam ostavljam ovaj receptić koji vam može dobro poslužiti ili za doček dogodine (godina dana brzo prođe, rekla bi vam moja baba) ili za neku drugu veselu prigodu.
Još jednom, sretna vam Nova!
