Moglo bi se reći da se u neku ruku mijenjaju trendovi, ali ono što nekako uvijek nađe načina da se zadrži na gotovo svakom pladnju s božićnim keksićima su jednostavni keksi u raznim oblicima (ima nešto što volim u toj stalnosti, u srednjoj školi su mi u fizici uvijek bile najdraže konstante – c – nikakav trud da ih se izračunaju nije bio potreban). Ti keksi u raznim oblicima vjerojatno od svih kulinarskih sredstava najbolje prenose onaj božićni duh koji se nažalost, kako se meni čini, iz godine u godinu pomalo gubi. Neću sad razvezati o tome kako je sve postalo komercijalizirano (to znate i sami) niti o tome kako se s kićenjem i prodajom ukrasa i sličnih stvari kreće prerano (to vjerojatno i vas nervira), već ću nastaviti upravo o ovim veselim blagdanskim zalogajima.
Dugo sam vjerovala u Svetog Nikolu – i on je također bio neka vrsta konstante. Došao bi svake godine, lijepo u isti dan i uvijek mi ostavio neku sitnicu koja bi utrla put iščekivanju Božića. Probudila sam se 06. prosinca jedne godine (ne znam koje, godine mi nikad nisu bile jača strana) i na svom krevetu ugledala brdo keksića svih mogućih boja zapakiranih na bijelim kartonima, ukrašene cukarom, čokoladom, mermeladom, šarenim točkicama i umotane u celofan. Rekla bih vam sad najradije da je bilo na stotine paketića, ali to bi bilo „svjesno obmanjivanje javnosti“. Istini na volju, ne sjećam se koliko ih je točno bilo, ali znam da mi se tada činilo da će ih biti dovoljno za cijelu godinu i da su mi se urezali u pamćenje za cijeli život. Što je najbolje – Sveti Nikola ih je ispekao samo za mene i to je još pogodio koju vrstu najviše volim!
Nije mi ni palo na pamet da bi starac bijele brade možda mogla biti mama (nešto stariji rođak u to je vrijeme već sumnjao da nije baš Sveti Nikola taj koji nosi poklone pa je po sobi pravio instalacije koje su trebale probuditi cijelu kuću kad se otvore vrata od njegove sobe). Ako dosad niste pogodili, keksi koje je ispekao sveti Nikola bili su baš oni raznih oblika.
S obzirom na to da nemamo svi poput Svetog Nikole na raspolaganju pomoćnike koji će ispeći kekse, obično se za njih moramo pobrinuti sami. Evo zato par trikova koji bi vam mogli biti korisni pri korištenju kalupića za izrezivanje. Neke sam naučila promatrajući mamu, neke „pokupila“ u kuharicama, a na neke naišla na internetu. Ovdje ispod se nalazi cijela kompilacija.
1) Možda izgleda prebanalno i preočito, ali nikad ne škodi spomenuti: neka radna površina bude sasvim čista i to bez ijedne suvišne stvari. Kao što je jednom prilikom Jamie Oliver rekao, vrećica kupusa i dječja domaća zadaća definitivno neće pripomoći na stolu na kojem se izrađuju keksi (kod njega se radilo o tjestenini, ali primjenjivo je i na ovu tematiku).
2) Tijesto koje ćete valjati bilo bi dobro barem malo rashladiti čak i ako to ne stoji u receptu. Smjesa će tako biti kompaktnija i bit će lakše njom rukovati. Jednako tako ako u bilo kojem trenutku rada tijesto počne odbijati suradnju, a dotad je sve bilo ok, sva je prilika da bi ga trebalo malo staviti u frižider. Nakon toga bi sve trebalo biti ok.
3) Ako nemate „trljicu“ tj. valjak za tijesto, možete se poslužiti najobičnijom bocom.
4) Radnu površinu i trljicu lagano pobrašnite tako da se tijesto ne lijepi za valjak.
5) Nastojte tijesto izvaljati:
a) što tanje,
b) i, što je još važnije – što ravnomjernije.
Keksići će biti finiji i prhkiji ako su tanki, a moraju biti jednake debljine da bi se ravnomjerno ispekli (a ne da ih nekoliko pregori dok se drugi u sredini još nisu ni počeli peći).
6) Pecite isključivo keksiće istog oblika (npr. prvo srca, zatim u sljedećoj turi boriće, a iza toga zvjezdice). Tako će keksi biti ravnomjerno pečeni.
7) Ako imate neki kalupić za izrezivanje od kojeg se dobija neki složen oblik (npr. snježna pahuljica), najbolje je da tijesto izvaljate direktno na papiru za pečenje – tako ćete izbjeći prenošenje s radne površine na pleh tijekom kojega se tako delikatni oblici često iskrive.
8) Ako vam se kalupić lijepi za tijesto, pobrašnite i njega.
9) Za prenošenje oblikovanog tijesta na pleh najbolje se poslužiti jako tankim nožem – on neće iskriviti oblik (što je nož deblji, to je veća šansa da se oblik pokvari).
10) Dok izrezujete oblik, pritisnite formicu sve do dna, tj do stola. Tako neće ostati one male ružne resice na dnu kad ga odvojite od ostatka tijesta.
11) Nastojte iskoristiti maksimalno tijesto koje ste razvaljali – tj. pokušajte izrezivati oblike što bliže jedan drugome.
12) Ostatke lagano bez žurbe skinite, premijesite i od njih napravite nove kekse. (nije baš najsretnije rješenje tijesto mijesiti više od 2 puta – postaje pretvrdo).
13) Najbrže ide ako imate dva lima za pečenje pa tako na jedan slažete dok se keksi na drugom peku.
14) Ako želite kekse obložene cukarom, morate ih u njega uvaljati dok su još vrući. Lijepo je u taj cukar dodati malo šećer-vanilije, cimeta ili drugog začina koji volite.
15) Keksi koje zalijepite mermeladom ili premažete čokoladom (možete ih zalijepiti i Nutellom) kraće će zadržati prhkost pa je njih najbolje prve pojesti.
16) Uz sve to skupa, najvažnije je da se dobro zabavite!
