Volim hranu s pričom i zato su mi ovi keksi dulje vrijeme bili na nišanu. Postoje mnoge priče i pričice koje se tiču njihova nastanka. Samo ime im dolazi od Australian and New Zealand Army Corps (ANZAC), a smatra se da su ih prve pekle žene iz Australije i s Novog Zelanda svojim muževima koji su bili u vojsci tijekom I. svjetskog rata pa su se u početku nazivali vojničkim kolačićima (engl. soldiers‘ biscuits).

One su naime bile zabrinute da njihovi muževi, sinovi i sl. ne dobivaju nutricionistički kvalitetnu hranu (iako sumnjam da su to tad znali tako formulirati…) Ali, kao i obično, postojao je problem. Hrana koja se slala vojnicima morala se slati brodovima trgovačke mornarice koji su uglavnom plovili brzinom od 18.5 km/h. Osim toga, nisu imali rashlađene prostorije pa je hrana koja se slala tako morala biti takvog sastava da može ostati svježa najmanje 2 mjeseca. Skupina žena došla je do rješenja – keksi s visokom nutritivnom vrijednosti čiji se recept zasnivao na staroj škotskoj recepturi.

Sastojci su bili upravo oni koje ćete pronaći nešto niže, a oni se ne kvare baš lako. Ono što je zanimljivo je da u ove kekse ne idu jaja (zato su prikladni i za poklonike veganske prehrane), a razlog tome je (navodno) što su se farmeri s peradarskih farmi mahom prijavili u vojsku i jaja baš nije bilo u izobilju.

Tijekom rata mnoge grupe poput CWA (Country Women’s Association) ili crkvenih, školskih ili drugih ženskih udruženja su posvećivale mnogo vremena pripremanju ANZAC keksa. Da bi bile sigurne da će keksi ostati svježi, pakirale su ih u limene kutijice.

Tijekom II. svj. rata, ovi se kolačići nisu baš često pripremali jer su brodovi bili opremljeni rashlađenim prostorijama pa su se sada vojnicima mogle slati i druge vrste slastica.

ANZAC keksi prave se i danas, u Australiji ih se može kupiti u supermarketima i specijaliziranim trgovinama slatkišima. U Australiji se slavi i dan ANZAC-a pa se svake godine 25. travnja prave ovi kolačići da bi se skupila sredstva za brigu za starije i nemoćne vojne veterane. Osim toga, radi njihove trajnosti, često ih sa sobom nose planinari koji provode duge periode u planinama. ANZAC keksi i dan danas se nalaze u standardnoj opremi australskih vojnika uz predmete kao što su otvarači za konzerve, wc papir, šibice i sl.

Samo ime ANZAC je zaštićeno australskim zakonom i smjelo bi se koristiti samo uz službeno dopuštenje. Da ne biste mislili da sad kršim australske zakone, dodat ću još da se ime smije koristiti kad se radi o slatkišima (pod uvjetom da recept bude vjeran originalnom i da ih se naziva ANZAC biscuits, a nikako ANZAC cookies).

Evo i recepta (iz kuharice koju je izdao časopis Australian Women’s Weekly – koji usput budi rečeno izlazi jednom mjesečno, iako se zove weekly… ). S obzirom na izvor, mislim da bi trebali biti autentični.

Prije…

…i poslije pečenja.

Priprema ovih keksića je jako brza, a prikladni su i za zamrzavanje. Ako ih pak nećete zamrzavati, možete ih pripremiti i do 4 dana ranije.