Trudim se ne biti tvrdoglava, stvarno.
Ali kad jedne godine uspijete upropastiti čitavo brdo neprskane, ukusne kore od naranče teško je ne zainatiti se i ne reći „E dogodine će mi uspjeti!“ Točno je tako bilo s mojim arancinima. Lani su mi mama i baba poslale paket pun prekrasnih naranača koje su kupile na tržnici kod provjerenih izvora, ja sam se kod jedne susjede iz Dubrovnika raspitala kako napraviti arancine, izvela sam zaključak iz njezinih poprilično odokativnih uputa, namakala kore par dana, sve dovela do samog kraja i onda – upropastila! Pošla sam (naravno, tko bi se strpio do kraja) još baciti oko na nešto za faks „dok se to još koji minut dovrši“ i kad sam se vratila nad posudu – Hiroshima i Nagasaki. Najveći dio je izgorio. To mi je prilično teško palo jer je već bio kraj sezone naranača i znala sam da će trebati čekati godinu dana do sljedećeg pokušaja.
Ali, kako kažu, godina dana brzo prođe i kad sam ovaj put dobila jednako lijepe domaće neprskane naranče kao i lani, nije dugo trebalo da proradi moj inat s početka ovog posta. Dva dana nakon što su stigle u Zagreb, naranče su se pretvorile u kojekakve zanimljive prerađevine (o ostatku prerađevina za koji dan).
Ovom prilikom sam sve precizno izmjerila tako da ne bude komplicirano za one koji arancine rade po prvi put (obično su recepti za ovakve tradicionalne stvari jako šturi i teško se u njima snaći), a napravila sam ih u dvije verzije – jednoj klasičnoj i jednoj francuskoj. Klasični su arancini oni koji se nakon kuhanja uvaljaju u cukarr, a francuski su oni koji se umjesto u cukar umaču u čokoladu (ali tek nakon što se osuše). Iako na slikama djeluju mnogo manje privlačno od klasičnih, moj su favorit ovi prekriveni čokoladom. Znate kako je Mali Princ rekao da su važne stvari očima nevidljive i da treba gledati srcem? Za ovu bi se priliku to moglo preformulirati pa reći da treba gledati želucem. Probajte svakako barem pola doze namijeniti ovoj čoko-varijanti. Iznenadit ćete se.
Arancini su jedan od onih proizvoda koje (uz bruštulane mjendule) možete naći u trgovinama s finim suvenirima, ali nevjerojatno je kolike su tamo cijene ovakvih proizvoda. Zato ovog Božića možete napraviti vlastite arancine, lijepo ih zapakirati i ostaviti pod borom da čekaju nekoga vama dragog.
klasika
vs.
čokolada
p.s.
Ovaj post šaljem dragoj Vali kod koje će 03. siječnja biti objedninjeni svi postovi s temom naranče u igri “Ajme koliko nas je” koju je pokrenula Monsoon pa bacite na taj datum oko kod nje i pogledajte kakvih sve delicija na temu naranče ima. Ja svakako hoću.
