O čemu drugo da vam pišem na ovako prelijep dan nego o čokoladi… Umjesto „kruha i igara“, moja deviza bi mogla biti „sunca i čokolade“ (u slobodnom prijevodu na latinski: suncem et čokoladenses)… Čim ima par zraka sunca, sve je nekako lakše. Jutros sam se ustala dosta rano i zaputila se s dečkom na trčanje po Jarunu. Dok sam ga čekala pred zgradom, srela sam jednog susjeda koji je samo prokomentirao: “8 je sati, vani je minus, a vi idete trčati?!” Ja sam mu samo odgovorila da ima svakakvih ljudi. On očito ne razumije moju fascinaciju lijepim vremenom. Da sada nije ove hrpe učenja koja me još čeka do kraja drugog mjeseca, dan bi mogao ući u konkurenciju za idealan, no dobro, nećemo pretjerivati.
Keksić koji vidite tu poviše je nešto što mene jako podsjeća na jedne kekse koje proizvodi Parmalat i koje smo kad sam ja bila mala uvijek kupovali kad se išlo na kupanje na neki otok ili negdje na cijeli dan. Kad sam vidila recept, odlučila sam isprobati ne bi li onako kao Proust, u sred ove zimske hladnoće reproducirala malo ljetne vrućine, mirisa mora, hladovine pod borovima i bljeska sunca na moru… Nisam uspjela, nedostajalo je malo lješnjaka u receptu da bi dojam bio potpun, ali ne smijem se žaliti – keksi su i bez toga nestali u nepoznatom smjeru. Imaju čak i jednu prednost nad onom kupovnom verzijom – doza je veća.
