Da, da… Znam. Svaki dan je Valentinovo. Istina. Ali ja ipak volim nekom sitnicom učiniti 14.02. posebnim. Bez fluorescentno roza balona s helijem i natpisa tipa srodna duša. Više to kod mene ide u smjeru tatar bifteka, i to po mogućnosti pripremljenog u dvoje.

Ima nešto iskonski ljubavno u zajedničkom petljanju po kuhinji, makar i nespretnom. Čitala sam još davno Afroditu, divnu kuharicu autorice Isabel Allende. Podnaslov „recepti, priče i drugi afrodizijaci“ trebao bi vam puno bolje od mene objasniti o čemu se tu radi.

Razmišljajući o ovim šljivama, stalno su mi se misli vraćale na tu knjigu, zabavnu i duhovitu, a opet iskrenu i ozbiljnu. Najradije bih da je cijelu pročitate prije ovog kvazi-recepta, ali kako vjerujem da je šansa za to prilično mala, evo samo dijela:

Gurmani, kadri naručivati jela s menija na francuskom i razglabati o vinima sa sommelierima, pobuđuju poštovanje kod žena, poštovanje koje se vrlo lako može prometnuti u nezasitni ljubavni apetit. Ne možemo se oduprijeti onima koji znaju kuhati. Ne mislim na one klaunove nakićene histrionskom kapom, koji se drže stručnjacima i uz veliku pompu prže kobasice na roštilju u vrtu, već na one epikurejce koji s ljubavlju biraju najsvježije namirnice, pripremaju ih s umijećem i nude na dar osjetilima i duši; muškarce koji sa stilom otvaraju bocu, pomirišu ga i natoče vino prvo u našu čašu da bismo ga probale, opisujući pritom sokove, boju, mekoću i teksturu filet mignona tonom koji će, vjerujemo, kasnije koristiti kako bi opisali naše vlastite čari. Čini nam se da je nužno da su takvim muškarcima ugođena sva osjetila, pa i smisao za humor. Tko zna? Možda se čak mogu smijati na vlastiti račun. Kada promatramo kako čiste, začinjavaju i kuhaju škampe, zamišljamo kako će ta strpljivost i ta vještina biti primijenjene u erotskoj masaži. Ako nježno kuša komadić ribe kako bi vidio je li gotova, naslućujemo onaj poznati ugriz na vratu. Pretpostavljamo da, ako može zapamtiti koliko se minuta žablji kraci moraju držati u tavi, s itekakvom sigurnošću moraju znati koliko golicanja zahtijeva naša G točka. Naravno da to nije uvijek istina, u stvarnom ga životu od naših nogu obično mnogo više zanimaju žablje.

[…] Isabel Allende, Afrodita, Vuković&Runjić, 2003., str. 43

A ove šljive s marcipanom i čokoladom trebale bi i najsmotanijima omogućiti upravo takvo uživanje u hrani. Rastopite čokoladu i obrok završite zajedno slažući desert, za stolom.

Ako želite, marcipan u šljive možete staviti i prethodno pa ih već napunjene iznijeti na stol, a možete i sve napraviti unaprijed pa ih na stol iznijeti već gotove. Ali to onda poništava sve već napisano. Donesite tri sastojka na stol i igrajte se. Nema veze ako poslije bude trebalo prati stolnjak…