Prošao je četvrtak. Znala sam da od petka nadalje neću imati vremena za blog pa sam vam imala namjeru u četvrtak navečer otkriti što ona mala čoko bomba krije. Međutim, kad sam navečer stigla doma, više sam bila toliko umorna da sam jedva i krevet pronašla, a kamoli kursor na ekranu. Isprika što ste čekali, niti sam zaboravila niti mi je bila namjera otezati, vrijeme jednostavno ide kao ludo i ovo nedjeljno popodne je prvo kad sam se mogla prihvatiti tipkovnice. U znak pomirenja nudim vam recept od kojeg ćete odmah u ove proljetne dane nabaciti kilo-dva. Može?
Pretpostavljam da vas zanima tko je bio najbliži? Prvo, hvala vam svima koji ste se oglasili, baš je bilo zanimljivo pratiti tijek pogađanja (a i dali ste mi i neke nove ideje). Dakle, dosta vas je pogodilo djelomično. Odbacila sam sve odgovore u kojima su se nalazili sastojci koji se vide na slici – čokolada, ganache, zlatni listići. Istina, svega toga ima, ali pitanje je bilo što se ne vidi? Tu je pak najbliža bila Monika jer ovaj mali grijeh u sebi krije marcipan i dulce de leche (@Monika: za dogovor o primopredaji/slanju kuharice, čujemo se mailom).
Inspiracija je došla iz jednog zagrebačkog restorana u kojem smo moja prijateljica i ja prije jedno mjesec dana baš fino jele. Ova moja verzija ponešto je drukčija, ali s obzirom na to da imam još neke varijacije na temu u planu, bit ćete obaviješteni o tijeku eksperimentiranja (a vjerojatno i o porastu mog konfekcijskog broja).
Najzanimljiviji dio u cijeloj priči je što sam ove kolače sa slika pravila točno onaj vikend kad se mijenjao sat. Bez obzira na mnogobrojne podsjetnike u subotu da pomaknem sat unaprijed, mudro sam zaključila da ću ja to ujutro. (kao i obično, retroaktivno se pitam koji mi je vrag bio i gdje je tu zdrava logika). Ujutro sam se probudila, pogledala na sat, odlučila da ću ustati u 9 jer frendice dolaze tek u 11 pa se još malo okrenula na drugu stranu. Pri izlasku iz kreveta naglo mi je sinulo da nije 9 nego 10 i da za brzinsko raspremanje, odlazak u Konzum, pripremu dva namaza i ovih kolačića nemam dva nego jedan sat! Ubacila sam u šestu brzinu, zamolila frendice da dođu pola sata kasnije i ipak sve nekako stigla (mućkala sam još malo nakon što su one stigle, ali ionako je zabavnije kuhati kad je netko pri ruci). Poanta cijele priče? Kolači mogu zaista biti brzo gotovi (pod uvjetom da imate gotov dulce de leche).
