Svratila sam danas do dragoga na posao i poslije toga odlučila malo prošvrljati po gradu. Kako me od aerobika već danima boli svaki mišić u tijelu (instruktorica ima energije kao dvije atomske bombe), u obzir nisu dolazile nikakve maratonske šetnje pa mi je prva postaja bila – slastičarna. Nakon što sam pojela kolač „od tri vrste čokolade“ od kojih su barem dvije ustvari bile puding (tužno, zar ne?) i zaključila da nije zlato sve što sja te da ću ubuduće ipak zaobilaziti to ušminkano mjesto, sljedeće odredište bio je Algoritam.

„Samo ću malo pogledati,“ opravdala sam se sama sebi i prije nego što sam nogom kročila na to mjesto iz kojeg uvijek izađem barem s onom najmanjom vrećicom. Detaljno sam proanalizirala sve što ima novo na onim policama koje nikad ne zaobilazim, onda je došao red na one koje rjeđe posjećujem, a onda i na one na koje moja malenkost nikad ne obraća pozornost. Sve sam ispitala – gramatičke priručnike, rječnike, časopise, kuharice, knjige o designu, turističke vodiče, bestsellere, poeziju. Možete li pogoditi što sam odnijela doma sa sobom? Da se ne mučite previše, francuski kulinarski časopis. Cijena mu je bila prihvatljiva u usporedbi s engleskim izdanjima koja su mu pravila društvo na polici, a unutra je bilo svega. I tako se meni danas cijelo vrijeme po glavi mota ta divna francuska kuhinja.

Kad je večeras blog došao na red, bilo je dakle sasvim logično da vam pišem o nečemu francuskome – neke druge stvari koje će još malo pričekati na svoj red uopće se ne bi uklopile u današnji „fazon“, kako bi rekli naši susjedi. A što može biti francuskije od ovog kolača? Rijetko što. On je naime, pravi klasik francuske domaće kuhinje, nešto poput našeg mramornog kolača. Razlog tome leži u činjenici da zahtijeva samo one sastojke koje uglavnom uvijek imate kod kuće, da ne treba vaditi mikser i da je u originalu nepotrebna čak i vaga. Da pojasnim: tradicionalno se ovaj kolač priprema tako da se uzme čaša jogurta i da se sve mjeri s pomoću nje. To vam vjerojatno zvuči poznato, naročito iz recepata s anglosaksonskog govornog područja u kojima se sve mjeri s pomoću šalica i žlica, ali treba se sjetiti da to nikako nije dio francuske tradicije – francuski su recepti inače uvijek u gramima, mililitrima i sl. Dakle, ovaj pomalo neprecizni način mjerenja dovoljno govori o tome koliko je gâteau au yogurt dio francuske svakodnevice.

Recepata postoji na stotine, a ovaj konkretan primjer dolazi iz kuharice „Chocolate & Zucchini“, djela jedne prekrasne mlade Parižanke koja svoju ljubav prema kuhanju vrlo zabavno i maštovito prenosi na sve koji se dokopaju njenih umo/rukotvorina. Iz njezinog je repertoara i onaj kolač od čokolade i tikvica o kojem sam pisala prošlo ljeto. Ovaj vam kolač prenosim uz par promjena. Dodala sam mu preljev od višanja koje su zdušno vapile da ih izvadim iz zamrzivača i napravila neke manje preinake. Uživajte u ovom jednostavnom i brzom kolaču koji možete jesti sasvim sam uz šalicu mlijeka ili čaja, dodati mu voćni preljev ili ga obući u neku vama dragu kremu (kao što Francuzi često rade za dječje rođendane). Bon appétit!