Stvarno je vrijeme da vam do kraja podnesem izvještaj o rabarbari. Kao što sam već rekla, sve je počelo jednog utorka primopredajom kilograma tog voća/povrća(?). Još prije nego što mi je pala u ruke kratila sam si jedno dosadno predavanje razmišljanjem u što bih ja tu biljčicu mogla smjestiti. Htjela sam nešto u čemu će rabarbara što više doći do izražaja. Čemu je kamuflirati kad bi ona tu trebala biti glavna zvijezda?
Da ne duljim previše, izbor je pao na galette od rabarbare. Recepata na internetu ima jako puno, ja sam odabrala jedan koji originalno potječe iz kuharice Restaurant Favorites at Home, ali je doživio mnoge promjene pa sam ga još ja malo promijenila i ne znam baš koliko na kraju ovaj moj i taj početni imaju zajedničkog.
Što se tiče samog okusa rabarbare, mišljenja su uglavnom njoj u korist. Ovaj sam kolač radila jedno jutro kad sam imala instrukcije i dvije gospođe koje dolaze zajedno i s kojima provodim vrlo vesele edukativne sate došle su točno dok se rabarbara hladila. Prvi komentar s vrata bio je: “Mmmmm, kako miriše. Kompot?” Dala sam im da malo probaju i objema se svidjelo. Sljedeća degustatorica bila je moja draga Selmica s kojom sam taj dan bila na ručku u meksičkom restoranu. Nakon što smo potamanile svaka po jednu poprilično obilnu porciju pikantnih delicija, sjetila sam se da sam joj zaboravila donijeti jednu knjigu pa smo pošle k meni gdje nas je kao naručena čekala ova galette. Selmina presuda? Ni slađe, ni kiselije nego točno tako kako jest. Degustatorice br. 4 i 5 bile su Kika i njena seka. Nakon početnog čuđenja nad kolačem koji je izgledao kao da je napunjen blitvom, mislim da je reakcija bila pozitivna. Kao šećer na kraju dolazi moj darling koji je tijekom naše seanse pituravanja stana ogladnio kao vuk, ja mu dala komad kolača, a njemu se ni tako gladnom nije svidio. Bez obzira na to, rezultat je (ako zbrojimo mene kojoj se okus jako svidio) 6:1 u rabarbarinu korist.
