Dijete mijenja sve. Tko kaže suprotno, vjerojatno si to ni sam ne želi priznati. I to je ok. S novim mamama bi sve trebalo biti ok.
Da u stan doneseš makar i kaktus, život ne bi bio isti – trebalo bi se barem povremeno sjetiti da ga zaliješ. A kamoli kad je u pitanju tako visoko zahtjevan kaktusić koji treba redovno hranjenje, presvlačenje i sva ostala veselja.
I onda neko vrijeme ne pečeš macarone, nego tražiš jednostavnija rješenja. I ona su ok, zapravo i više od toga.

Manje-više svi gosti koji su došli vidjeti našu malu (sad već relativno) novu sustanarku (tu dođe onaj emotikon sa srcima umjesto očiju) dobili su baš ovaj kolač. Jedan sam dan bila sama s njom doma kad je prijateljica javila da stiže. U kući ni kutija Domaćice (a i inače kutije Domaćice pored mene teško opstaju). U trgovinu mi se nije išlo, a izbor sastojaka skučen. A ni vremena baš nije bilo. A opet, nije mi se baš ni peklo nešto već viđeno (znam, to se kosi s mojim pravilom da se za goste nikad ništa ne peče/kuha po prvi put, ali eto… živim na rubu). Pa sam bacila pogled na jednu od polica s kuharicama iz kojih se nikad ništa nije skuhalo, prelistala je na brzinu i tražila nešto što udovoljava sljedećim kriterijima:
a) poželjno je bilo da kolač sadržava orahe (inače nisam baš prevelik fan, ali u hladnjaku sam ih imala hrpu i htjela je se riješiti pošto-poto. Nakon svih silnih posjeta, misija je uspjela.)
b) sve mora u jednu zdjelu, nikakvi odvojeni bjelanjci i sl.
Našla sam jedan recept, ali naoko mi se činilo da količine baš ne odgovaraju zadanoj mjeri kalupa, dobar dio sastojaka nisam imala pa sam ih zamijenila onim čega je bilo i na kraju sam sve još malo dotjerala karameliziranim jabukama i sladoledom od vanilije. Kombinacija za pet, ali sličnosti s originalom minimalne.

Fotografije su brzinske, bez ikakvog dotjerivanja (a pod tim mislim i na obradu, ovo je ravno iz aparata, zato nisu baš ni ujednačene kako treba) ni igranja sa stylingom – okinute dok se kolač hladio, a prijateljica bila u dolasku. Na njima se ne vide jabuke jer ih u tom momentu još nije ni bilo, ta mi je ideja sinula naknadno, a tad već nije bilo uvjeta za igranje fotoaparatom. Dakle, ne preostaje vam drugo nego da ih zamislite. Ili još bolje, napravite.

Sve u svemu, recept je dovoljno jednostavan da je prikladan i za nove mame s malom djecom. Od početka do ubacivanja u pećnicu (zajedno s usputnim raspremanjem kuhinje), sve osim jabuka (njih nisam štopala) gotovo je za pola sata.
