Moja mama ima strašan nos za kolače; puno ih je i na ovom blogu koje je ona prva nanjušila. A Pavlova s breskvama već joj je dugo bila na popisu želja. Kad se u zamrzivaču prikupio dovoljan broj bjelanjaka za čak dvije doze ove ljetne divote (ako niste znali, kad imate višak bjelanjaka, možete ih slobodno zalediti i izvaditi po potrebi – samo imajte na umu da im treba prilično dugo dok se odlede), bacile smo se na posao.

Misleći na blog, stoput me zeza da je ona ‘pomoćni kuharski radnik’, a ja bih se najradije sakrila u mišju rupu kad to izjavi jer dok ja skuham toliko toga finoga koliko je dosad u životu skuhala ona, proći će još puuno vremena. Bilo kako bilo, nas smo dvije raspalile klimu, pećnicu i mikser i brzo sklepale dva pleha ljetne Pavlove. Jedan je otputovao na obiteljski roštilj, a drugi smo pojeli dok si rekao „Pavlova“.

Potkovani ste vi dobro u tim stvarima, ali ako vam je slučajno promaklo zašto se kolači/torte koje imaju bazu od bjelanjaka, a zatim su premazane tučenim vrhnjem i posute sezonskim (najčešće bobičastim) voćem zovu Pavlova, nećete još dugo živjeti u neznanju. Naime, Pavlova je bilo prezime Ane Pavlove, jedne od najboljih balerina koje su ikad piruetirale svijetom. Kao što se iz imena može zaključiti, bila je Ruskinja, ali je zahvaljujući svom umijeću proputovala cijeli svijet, pa tako i Novi Zeland i Australiju. Svi su poludjeli za njom pa su joj slastičari i chefovi htjeli odati počast svojim kulinarskim i slastičarskim kreacijama. (Nadam se da se najnoviji soufflé u Esplanadi neće zvati Karabatić). Sada se te dvije zemlje svađaju jer se ne mogu usuglasiti tko je baš prvi napravio Pavlovu kakvu danas poznajemo, ali ne bih ja njih uzimala zaozbiljno jer istu polemiku vode i oko čupavaca. Mada je i to bolje nego svađati se sa Slovencima zbog Piranskog zaljeva.

Bitno: pravi kolač za vruća ljetna predvečerja.

Još bitnije: Jedite ga čim ga ‘sastavite’ – ako ostane dugo u hladnjaku, bjelanjci će pokupiti vlagu iz tučenog vrhnja i voća i to onda više nije to.