Dok nisam doselila u Zagreb, za mene je bundeva bila isključivo Pepeljugino prijevozno sredstvo, tj. spadala je u domenu fikcije. Kako sam je često susretala na tržnici, prije godinu-dvije me jako zaintrigirala i na prvu me osvojio njezin slatkasti okus koji je kao stvoren za guste juhe i za kolače. Kako priča o bundevi ne bi stala samo na Pepeljugi, juhama i kolačima, danas vam guram pod nos karamele s dodatkom te čudnovate narančaste biljke.
Naletjela sam na recept sličan ovome i dogodio se onaj klik koji me s vremena na vrijeme natjera da isti tren zasučem rukave i odlepršam u kuhinju. Nekakva kemija između recepta i mene – neobjašnjivo (naročito je to bilo neobjašnjivo mojoj mami koja samo što nije pala u nesvijest s druge strane telefonske linije kad je čula što se krčka u mom loncu).
Inače nisam baš vična kuhanju karamela jer mi uvijek ispadnu ili premekane ili pretvrde, ali u ovom me slučaju spasila stvarčica koju sam kupila na izletu u Cambridgeu (samo pravi frikovi kao ja u Cambridgeu, svjetskom sveučilišnom centru btw, kupuju kuhinjske (ne)potrepštine) – termometar za kuhanje. Ako ga nemate pri ruci, možda vam ovaj link bude od koristi, a možda ste za razliku od mene prirodni talent za kuhanje karamela pa vam to ništa ne treba.
U svakom slučaju, kad se poželite poigrati u kuhinji, slobodno posegnite za ovim receptom – karamele su slatke s blagom aromom bundeve; sjemenke suncokreta im daju malo hrskavosti, a sol sve to zajedno podiže na neki sasvim novi nivo (ne bojte se soli u slatkom, stvarno daje ovim karamelama puninu okusa koju bez nje nemaju).
