S obzirom na to da je makadamija orašasti plod koji raste u Australiji, malo mi je blesavo napisati “bruštulana” makadamija, a opet… meni iz Grada 100x prirodnije nego “ušećerena” pa u naslov stavljam oboje – vi si odaberite što vam je simpatičnije.

Mjendule (bademe) bruštulavam desetljećima, uvijek po istom principu i uvijek ih podjednako obožavam. I njih i lješnjake. Orasi mi u toj ulozi nisu baš napeti, ali ako volite i imate neke velike/čvrste, samo dajte.

Ideja bruštulavanja drugih orašastih plodova privlači me već odavno, a zapečatila sam odluku kad sam na putovanju probala neke makadamije u karameli s aromom limuna. Sam plod bio je puno manji od ovih makadamija koje sam ja kupila i karamel je bio tvrđi pa sam se ipak odlučila za klasičnu metodu. I dobro je da jesam jer su na druženju prošlog vikenda pobrali puno “mmmm” i “aaaaa”, a onda i pitanje: “A što je ovo?” Dakle: piši pogodak.

Ako niste nikad šećerili bademe, na isti se način i s istim omjerima pripremaju i oni. I uputa koju baš uvijek dajem: ne stavljajte više od 200 g badema u jedan lonac (početnicima savjetujem krenuti sa 100 g, nikako preko 150 g). Ne znam zašto, ali kad god sam pokušala “pokratiti postupak” i napraviti hrpu toga da podijelim naokolo odjednom – nikad nije dobro završilo.

Također, ako ste početnik, najprije isprobajte recept s bademima. Oni vrlo često u ključnom trenutku (kad je vrijeme da ih brzo istresete iz lonca) – počnu… pucketati! Koliko vidim, makadamija nije nadarena za pjevanje u loncu pa je za prvi put, dok ne naučite što se sa šećerom događa, badem sigurnija opcija.

Kako ćemo?