Ines Nanić jedina je osoba koju sam ikad zamolila da na svoje instagramske storije vrati mogućnost brze rekacije i komentiranja. Kako da mi uskrati to veselje da joj brzim pokretom prsta dam do znanja da me od njezinih opservacija stomak zabolio od smijeha? A kvalitetan smisao za humor obično je znak i kvalitetnog razmišljanja. S Ines je svakako tako.
Dubrovnik Event, njezina agencija za organizaciju luksuznih destinacijskih vjenčanja jedna je od onih s najdužim stažem u Dubrovniku, a popis klijenata uključuje zvučna imena ne samo hrvatskog nego i svjetskog javnog prostora. Stresne situacije, važne klijente i sve nepredviđenosti hendla s osmijehom na licu, a svoja poduzetnička znanja rado i vješto prenosi na nove generacije, kako samim radom, tako i angažmanom u visokom obrazovanju.
Kad treba pomoći, pogurati, pokazati kako, ma i pridržati ljestve – Ines će. A tako nekako trebamo i svi mi.
Crtica br. 1 – Kolegice, ne konkurentice
Budim se jutros u Cannesu, gdje sam s još tri kolegice na sajmu luksuznog turizma, uz miris kave i zobene kaše. Bez ikakvog posebnog dogovora, svako jutro se jedna digne i napravi kavu i kašu za sve (moramo biti jake za 20-ak sastanaka na dan!). Nakon samo jednog dana provedenog zajedno, znamo točno koja što voli i ne voli i kakvu kavu pije i što stavlja na kašu. Zato što primjećujemo, zato što nam je stalo i zato što brinemo jedna o drugoj. Tako ženski, zar ne? Ovih dana dok sam u Cannesu s kolegicama koje su mi tehnički konkurencija – kao i ja njima – jer ne samo da radimo isti posao nego živimo i radimo pritom u istom (malom) gradu, dok zajedno odrađujemo sastanke i više brinemo jesmo li dale potencijalnom partneru vizitku one druge nego svoje, više puta dnevno razmišljam o manje popularnom izrazu „ženske solidarnosti“. Za onaj drugi izraz svi znamo, zar ne? Sa ženama se češće koristi izraz „Žena je ženi vuk“. Potpuna neistina i ja doista živim život kao potpuna suprotnost tome i doista sam se rijetko susrela sa ženom koja mi je namjerno podmetnula nogu. A i ona koja jest, obično se na kraju sama sebi splela u noge, kako to obično s karmom biva. Nisam joj se smijala, pružila sam joj ruku.
Jer ako nećemo jedna drugoj pružati ruku, kome ćemo?
Crtica br. 2 – Ostavština superžena superženama
Neki dan smo sve tri iz gornje priče bile uvrštene u jednu prestižnu selekciju top pet organizatorica vjenčanja u Hrvatskoj. Taj dan su moje cure iz Dubrovnik event tima, moj profesionalni podmladak i moje anđelice, napravile Instagram objavu u kojoj su javno čestitale svim našim kolegicama ponaosob na postignuću. Moj ponos kad sam vidjela kako same razmišljaju a da im nisam ja to rekla – a zasigurno su osjetile taj mindset sa mnom u prošlosti – parao je nebo. To je moja, a nadam se i vaša ostavština – utisak koji radimo na generacije koje ostaju iza nas.
Moja firma oduvijek je bila ženska uz najdivniji dodatak moje bolje polovice koji je uvijek izvlačio ono najbolje u nama (kao kad u kolač morate dodati malo soli da na najbolji način izvuče ono slatko). Žene koje su prošle kroz moj poslovni život ponekad su me učile kako se stvari rade i kako se život hendla, a ponekad su me učile upravo
suprotno. Poanta je učenja, ali najveća od svega poanta je ono što ostavljamo iza sebe. Kao što nas djeca gledaju i mimikrijom ponavljaju ono što radimo, eto takav učinak imamo i na naš profesionalni podmladak.
Jer ako nećemo ostaviti pozitivan utjecaj na one koje kreću našim stopama i grade svoju priču, na koga ćemo?
Crtica br. 3 – Mamini sinovi
Dolazim doma nakon puta od tjedan dana i sve je čisto a na špaheru me čeka topla kasna večera. Ova rečenica poprimi svoju težinu kad vam kažem da svoj život dijelim u zdravlju, sreći i blagostanju s mužem i dva sina. OK, možda prašina nije pobrisana ali površine su čiste, ne smrde ostaci hrane, nema čarapa po podu i suđerica je
prazna a sudoper nije prekrcan. Eto, to vam ja gledam kao svoj svojevrsni tzv. ženski uspjeh. Jer mamini sinovi nisu naučeni na to da im mama sprema marendu za školu, niti da čisti stol iza njih. Usisavaju od prvog osnovne i znaju upaliti sve mašine u kući. Osim pegle, ali ni mama ne pegla, za to imamo jednu famoznu superženu. Moj posao kao majke je ne samo njih dvojicu „influensati“ da čiste iza sebe nego da i jednog dana budu svojoj životnoj družici podrška i potpora u svim segmentima njihove svakodnevice i da se njihove odabranice osjećaju kao njihove Kraljice, potpuno ravnopravne svom Kralju, u svakom pogledu.
Eto, tri crtice wedding planerice, u najkraćem izdanju mog života, ali s poantama koje (meni) život znače. Iza svake uspješne žene, stoji žena koja navija za nju.
Jer ako nećemo jedna drugoj biti vjetar u leđa, od koga očekujemo da bude?
