Dugo sam mislila da je domaća pasta neki bauk, ali onda bih sa svake strane čula kako netko priča da je pravio rezance, sušio ih, punio pastu itd. Omjerala sam u kuharicama sto godina kako bih i ja napravila neki svoj zamotuljak, jednom čak i upregnula mamu da zajedno sa mnom melja neko tijesto (skroz smo krivi recept odabrale, nije ispalo baš bog zna kako) i na kraju bi se sve završilo s tjesteninom iz kutije. Praktično i često – nezamjenjivo.
Ali želja da napravim svoju pastu nije iščeznula zbog dostupnosti Barille i inih proizvoda.
Tu na scenu stupa Nataša iz KitchenAida koja se ponudila da će mi posuditi svoje nastavke za tjesteninu da ih isprobam. I tako smo jedan vikend VIP, KitchenAid zvani Kićo i ja krenuli u akciju. Od svih mogućih nastavaka (a ima ih za sve zamislive vrste paste – za lazanje, špagete, raviole itd.) odlučismo se za fusille. Mila nam je ta kratka tjestenina s kojom ne treba puno petljati po tanjuru.
VIP je bio mali (veliki?) od makine, tj. on je operirao s mikserom, a ja sam vrtila fusille i slagala ih da se prosuše. Rezultat? Super. Iako je kupovna tjestenina vrlo praktična, osjeti se velika razlika između nje i domaće.
Ovaj recept ispod primjenjiv je i na druge vrste tjestenine, možete ga upotrijebiti da zamijesite svoje tijesto pa da ga izvaljate (taj je dio jedino mrvicu teži bez aparata za tjesteninu ili nastavka za mikser) i onda režete na željene oblike ili na veće komade pa dobijete domaće lazanje.
p.s.
Za koji dan ću vam pisati o mmm… kombinaciji u koju je ova tjestenina upala.
