Ja: Nema nas baš previše doma ovih dana oko Božića. Hoćeš da nam pečem što?

VIP: Pa ono… Jedno 4-5 vrsta kolača.

#ŠutnjaJeZlato

Poslije takvog razgovora jasno je da slijedi odlazak u kupovinu i povratak s nekoliko vrećica. A jasno je i da je Karmen iskoristila gužvu pa se cijeli dan igrala “butige” i preslagivala čokoladu za kuhanje, štaub, kokos, grožđice i sl. s kauča na stolić (koji je bio kasa) i obratno. Upotrijebila sam sve svoje šuljalačke (znam da to nije riječ) sposobnosti i kad bi gospođica okrenula leđa, uklonila jedan po jedan paket brašna, štauba i kakaa u prahu, sve dok joj za prodaju nisu ostali samo artikli koji nemaju potencijal zadati mi dva sata kućanskih poslova.

No vratimo se korak natrag, u supermarket. Našli smo sve s popisa, osim dvije stvari – rasprodali su se bademi i… Kokos! Nekome neupućenom u božićne navade u Hrvata moglo bi se to učiniti čudnim – pa nismo u tropima – ali jasno je kao dan da su krivci za nestašicu bijeloga raznorazne verzije ‘Raffaella’. Inače su mi te domaće varijante popularnih kupovnih slastica prilično smiješne (dok kupiš sve te sastojke, jeftinije prođeš ako kupiš original), ali ovoj verziji ne mogu odoljeti.

Na žalost, ne mogu se pohvaliti da je recept za Raffaello moja kreacija, ali mogu zato pohvaliti svoju prijateljicu Natašu koja ga je sa mnom podijelila još prije nekoliko godina i otad – tako mi mlijeka u prahu – mi nije palo na pamet da više iskušavam verzije s mlijekom u prahu.

Nataši veliko hvala za ovo otkriće, a vama preporuka da ga probate.