Bliži se kraj jednog lijepog, dugog i toplog ljeta, vjerojatno zadnjeg toliko dugog (prije penzije). Eno brat mi upravo u dnevnom boravku uči povijest pa vam mogu reći da se – kao što se povijest dijeli na razdoblje prije Krista i poslije Krista – tako i moje ljeto dijeli na razdoblje prije Velikog prijevoda i poslije Velikog prijevoda. Prije osmog mjeseca uglavnom se s kućom nisam sastajala, stalno je bilo neko kupanje u điru pa malo izlasci pa štošta te vrste. A onda je odjednom trebalo provesti par dana od 0 do 24 viseći prikovana za stolicu nad jednim povelikim tekstom i kao da su se neki kotačići u glavi malo presložili – onda sam odjednom počela čitati, gledati filmove, kuhati, fotografirati i sl + kupanje tu i tamo i par sati van kuće = savršena formula za kraj ljeta.
Ova faza „poslije Velikog prijevoda“ još traje tako da zadnjih nekoliko dana imam brdo ideja za recepte, a uhvatila me i manija nekih „uradi sam“ ideja, no o tome ću vam pričati kad bude kakvih konkretnih rezultata. Zasad je sve samo u sferi ideja.
No ono što sam preselila iz sfere ideja u sferu konkretnog i opipljivog jesu ovi čokoladni bombončići. Neki bi ih nazvali „tartufima“, ali meni je ta riječ tako bez veze. Istina, na engleskom su truffles, ali jesu li baš morali i kod nas biti tartufi, zar se nije moglo smisliti nešto ljepše? Ružna neka riječ (barem u ovom kontekstu; kad se radi o pravim tartufima, nemam ništa protiv). Puno mi je zvonkija i simpatičnija riječ „čokolatin“ – riječ koja se u Dubrovniku koristi za pojedinačne slatkiše iz bombonijera (npr. kutija Bajadera = kutija čokolatina). Čokolatin odmah priziva nešto sitno, delikatno, fino i što je najvažnije – čokoladno.
A ovi čokolatini ne samo da su čokoladni nego su k tome i jednostavni po pripremi i po sastojcima. Ideju sam pokupila iz kuharice Ottolenghi u kojoj nude ovakav recept samo sa šampanjcem i brandyjem, ali sam od te kombinacije odustala jer se bojim da bi mogla biti blago kiselkasta, a i nekako mi to nije bilo ono što sam zamislila. Htjela sam nešto što odiše šarmom starog grada pa je tradicionalni liker od ruže (rozulin) bio puno bolje rješenje. Vi ga, naravno, možete zamijeniti bilo kojim likerom koji vam je po volji ili pri ruci.
Čokolatini se tope u ustima i vrlo su lijepi kao poklon pa sljedeći put umjesto da trknete kupiti Merci, trknite u kuhinju i smućkajte sami svoj asortiman. Možete ih aromatizirati likerima i začinima (cimet, kardamom, chilli, papar…) ili im čak možete dodati vrlo sitno sjeckane komadiće lješnjaka i mjendula. No čak će i bez ikakve arome sve biti baš kako treba – čokolatini punog okusa, a vi punih usta.
