Danas je riječ o… američkim palačinkama. Svi ih pečemo – kad padne šećer u krvi i počne razmišljanje „a da mi je sad ovo, a da mi je sad ono…”, u hladnjaku uvijek ima koje jaje, malo mlijeka i brašna. Najbolja stvar s njima je što ih možete mazati čim god vam srcu drago. Tako se uvijek odvijaju prepirke tipa Nutella ili mermelada, obične ili zapečene i sl., ali gušti su gušti.
Palačinke postoje u većini krajeva svijeta, iako se njihovi sastojci razlikuju od kontinenta do kontinenta. Europske palačinke (među koje spadaju i ove naše) su tanke, prave se od jaja, brašna i mlijeka i ne dodaju im se sredstva za dizanje. Najpoznatija vrsta su francuske crêpes [kRep] koje su najkarakterističnije za francusku pokrajinu Bretanju odakle su se u početku i raširile po cijeloj Francuskoj. Servira ih se na sve moguće načine: tople, hladne, flambirane, sa slanim ili slatkim punjenjem. Postoje i kolači koji se prave od više slojeva palačinki, tzv. mille crêpes (doslovni prijevod: tisuću palačinki).
Osim europske verzije, ima još raznih afričkih i australskih te istočnjačkih, ali danas ću vam napisati ponešto o američkim palačinkama koje se često pojavljuju u raznoraznim američkim filmovima i serijama. One sadrže sredstvo za dizanje (najčešće prašak za pecivo) i različite količine jaja, brašna, mlijeka ili jogurta. S pomoću tih sastojaka se umuti smjesa koja je puno gušća od naše smjese za palačinke, a mogu joj se dodati i cimet i šećer.
Na zagrijanu i lagano nauljenu tavu stavljaju se krugovi debljine cca 1 cm, tijesto sa sredstvom za dizanje se “penje” prema gore, palačinka naraste i u tom trenutku je se okreće na drugu stranu, a sve to skupa traje prilično kratko. Ove američke palačinke su lagane i obično se poslužuju za doručak uz med, javorov sirup, maslac, maslac od kikirikija, mermeladu ili voće.
Osim toga, postoje različite varijacije pa ih se može napraviti tako da budu slane ili slatke, a u samu smjesu se nekad dodaju komadići čokolade ili voća kao što su borovnice, kupine, jagode, banane. Za slanu verziju može se dodati sira ili komadiće slanine. Uglavnom ih se priprema tako da budu oko 10 centimetara u promjeru.
Ovo je tipično američki brzinsko jelo (to se vidi iz priloženog – pravila sam ga usred učenja za ispite) i za njega vam treba samo 15-ak minuta. Da sve skupa ne bi bilo pretjerano amerikanizirano, jela sam ih s francuskom mermeladom. Tako nekako imaju bar dašak onog pariškog šarma.
