Tražeći rješenje koje će zadovoljiti i pitanje makronutrijenata i okusa, našli smo palačinke koje napokon zadovoljavaju uvjete svih članova našeg mini kućanstva. Karmen voli da je slatko, Milan voli da je slano, A.M. pazi da svi imaju dovoljno proteina da za pola sata ne kukaju da su gladni ili ne počnu viriti u frižider (i voli početi slano i završiti pokojim slatkim grizom).
Palačinke od banane bile su čvrst Karmenin favorit, ali nisu zadovoljavale ostale kriterije. A onda smo umjesto banane ubacili posni sir i svi su odjednom presretni. Karmen i ja krenemo slano pa završimo s kojim grizom slatkog, Milan šiba slano od starta pa do kraja, a mi odrasli uz ostalo što s palačinkama pojedemo unesemo najmanje 20 g proteina (jasno mi je da su proteini sad trendy i da će neki od vas zakolutati očima na tu riječ, ali kad sam podigla unos bjelančevina pretvorila sam se od nekoga tko je konstantno gladan i stalno nešto gricka u osobu koja je u redovitim razmacima gladna tri puta na dan i to mi je drastično olakšalo život.)
Nemam neke specijalne slike, dugo sam mislila da i to moram, ali bit će vam palačinkice podjednako ukusne i ako slike budu životne, okinute u letu, prije nego što smo sjeli za zajednički ljetni doručak.
