Da odmah riješimo nešto što me muči – slika ovog brodeta mi je meh. Ali u ovom sam konkretnom slučaju mogla birati između toga hoću li potrošiti još koju minutu pa da slika bude slinocureći wow ili ću s mirom s mužem sjesti i pojesti dobar topao obrok. Dragi ste mi jako, ali u ovom sam se slučaju jednostavno morala opredijeliti za ovaj slow living momenat usred tjedna i mjeseca koji je opet sve samo ne slow. Dakle, zažmirite malo na osrednju fotografiju i zamislite jedan konkretan brodet u kojem sve pršti od okusa (jer upravo je takav bio i baš ga zato nisam htjela prepustiti hlađenju i podgrijavanju).
Ribu za naš brodet Milan je to jutro donio s place – imali smo dvije male grdobine, jednog kokota (lastavicu) i jednu baš mini škrpinicu. Ako imate kad na placu i ribarnicu, za ovo bi jelo bilo stvarno bitno. Međutim, ne morate birati niti najveću niti najskuplju ribu – jedino bi bilo dobro da bude nekoliko vrsta, tako je brodet zanimljiviji.
Osim toga, kod brodeta se dobro podsjetiti toga da se okus gradi u slojevima, naročito to vrijedi za začine poput češnjaka i peršina – dodajte ih u nekoliko različitih faza kuhanja (baš kao i sol – malo pomalo) i u svakom će od tih navrata otkriti neki novi aspekt svog okusa.
