Koliko bi svijet bio ljepši da u njemu nema toliko control freakova. Znate onih što jednostavno ne prihvaćaju tuđe savjete, misle da su baš oni uvijek u pravu, drže se uvrijeđenima ako ne tražite njihov savjet za apsolutno sve i imaju potrebu kontrolirati ama baš sve, čak i kad je to posve nepotrebno i kad svijet lijepo funkcionira i sam po sebi. Umjesto da budu zadovoljni što tu energiju mogu sačuvati za pametnije i ljepše stvari, kompliciraju život i sebi i drugima.
S obzirom na to da je ono što mi se čini zgodnim nazvati kontrolfrikizmom često povezano s i bolesnom urednošću, takvima se definitivno ne bi moglo dogoditi da im se kutni ormarić (u koji stavljaju sve iole zanimljivije namirnice koje kupe) prepuni preko svake mjere pa da ne znaju što zapravo u njemu imaju. Kao što pogađate, meni se dogodilo upravo to. Kad u njega više nije mogla stati ni mahuna vanilije, a da ne poremeti krhku ravnotežu tjestenine u obliku abecede s jedne i pirovog brašna s druge strane, shvatila sam da je vrijeme za malo reorganizacije.
Tijekom tog po moj ormarić katarzičnog procesa, rodila se ideja za jedno jelo koje kao da je stvoreno za liječenje kontrolfrikizma – u njemu pale sve količine i omjeri koji vam padnu na pamet. Ja ovdje nudim samo smjernice. Dajte control freaku da skuha ovo jelo i moguća su dva scenarija:
a) izbezumit će se od svih opcija koje su mu na raspolaganju,
b) možda (ali samo možda) će biti izliječen kad shvati da je i bez grčevitog pridržavanja pravila sve ispalo u redu.
Inspiraciju za ovaj recept našla sam kod meni ultrasimpatičnog i duhovitog Davida Lebowitza koji je u uvodu recepta napisao nešto što mi je zagrebalo oko. Kaže: „I recommend not making any changes to this dish“. U svakom je slučaju bolje od: „Don’t make any changes to this dish“ ili Bože sakloni: „I forbid you to make any changes to this dish“ ali svejedno – nikako mi se ne slaže s ovako razigranom bazom za razne kombinacije.
Naravno… I made some changes to that dish. I te su promjene bile poprilične iz jednostavnog razloga što većinu njegovih sastojaka nisam imala, a što je u mom ormariću koji je progledao novim očima bilo drugih zanimljivih koji su zaslužili da im se pruži prilika (sjećate se onog dana kad sam vam oduševljeno na FB napisala da po prvi put jedem bulgur, e pa to je bilo to).
Ajmo mi na posao. Napisat ću vam poprilično odokativne količine dovoljne za četvero kao prilog ili za dvoje gladnih za glavno jelo.
