Došlo je proljeće (slušala sam na satu prirode i društva, znam da službeno kreće tek 21.3., ali čini mi se da je danas taj dan). Proljeće znači pranje prozora (dio koji mi se manje sviđa), ali i onaj neki osjećaj da si stvarno, a ne samo prividno živ (dio koji mi se više sviđa).
E, pa tako sam ja danas kroz prozore kojima pod hitno treba stvarno, a ne prividno proljetno pranje ugledala sunce i živnula. Dokaz tomu je i ovaj post, i hrpa opranog rublja (prava sam domaćica, nema što) i to da sam usred popodneva malo ubila oko. Proljeće je poznato i po proljetnom umoru, koliko se sjećam.
A posta ne bi bilo da sinoć nismo imali večericu s mojima. VIP i ja smo se dobro uhodali kad stižu gosti. Zna se tko što sjecka, kad se pere suđe, kako ćemo najbrže zajedno zarolati ćufte i uz još malo prakse bit ćemo spremni i za nenajavljene goste. Treba još malo vježbe, to je ipak level Pro.
Kad nam netko dođe, uglavnom izbjegavamo klasična tri slijeda tipa predjelo-glavno-desert i spravimo više jela pa stavimo sve na stol i onda zajedno grickamo… Dok nam se gricka. Tako nema previše petljanja po kuhinji dok je ekipa tu, a i svi vole taj neki ‘meze-stil’.
U toj opuštenoj kombinaciji uvijek dobro dođe malo pršuta i sira (postoji razlog zašto su klasika), ukiseljenih stvarčica, pokoji namaz (bilo bi pošteno da vam prenesem svoja nova saznanja o hummusu) i neko toplo jelo koje se lako dijeli (ili više njih). Jedan od favorita su i ova glazirana pileća krilca. Koliku god hrpu da izneseš na stol, taj se tanjur uvijek u sudoper vrati prazan.
Recept prikladan za druženja, ali i za neki brzi ručak. Nema puno petljanja po kuhinji niti prljavog suđa. To se traži.
