“Sve je već izmišljeno,” zna reći jedan dubrovački ugostitelj starog kova, čovjek koji je svojim radom ispekao zanat.
I mislim da u biti ima pravo, barem kad su u pitanju ovi neki svakodnevni izumi, a ne nova Tesla ili lijek za koronu (kad će to, zna li se što?). Ali ljepota leži u kombiniranju staroga tako da uvijek, milijun puta iznova možemo dobiti nešto novo. Tako je s kuhanjem. Od relativno malog broja osnovnih namirnica možemo igrom doći do toliko zanimljivih kombinacija. Nekad za to nemamo vremena, nekad nam se jednostavno ne da, ali nekad je baš zabavno upregnuti mozak i smisliti nešto staro – a novo.
Tako je i meni bilo s hrpom pazije (mišancije) koju mi je Milan neki dan donio doma s place. Dio smo pojeli s jajima, pod ulje, onako kako u 99 % slučajeva i radimo, ali s dijelom sam htjela probati nešto novo pa je pazija iz Primorja završila u tempuri iz Japana. Da stvar bude zanimljivija, glavna zvijezda ručka paralelno se krčkala sous vide zahvaljujući.
Lani sam vam objašnjavala kako funkcionira (btw, ako niste isprobali ovu verziju Cezar salate, dajte joj svakako šansu) i ispričala vam kako je moj prvi susret s tim aparatom prošao. U međuvremenu smo se, iste marke i ja sprijateljili, pripremili puno sočnih odrezaka, igrali se s desertima, a za dijeljenje s vama najprikladnijom se pokazala ova riba.
Iako je ovdje u pitanju komad sabljarke, isti princip možete primijeniti na ostale “konkretne” ribe od kojih možete dobiti odrezak – losos ili tunu npr. Važno je samo da poslije bacite odrezak na jako zagrijanu tavu s kapi maslinova ulja kako bi se stvorila korica. Naime, sous vide pripremom dobijete iznimno sočnu ribu koja je ravnomjerno obrađena pa je kontrast s hrskavom koricom poželjan, da ne kažem – obavezan.
Što se pak pazije (mišancije) tiče, izvrsna je kao hrskavi dodatak i strahovito dekorativna. U ovom ručku imali smo još jednu laganu krumpir salaticu s koprom koja još nije bila gotova kad je bilo fotkanje. Čari blogerskog prijenosa uživo.
