Prevodeći neki dan jedan tekst naišla sam na prezime „Tikvica“ i shvatila da je pravi (ljetni) čas da s vama podijelim jedan lagani i brzi recept koji uključuje što li drugo nego tikvice. I to kao glavne zvijezde.
A razmišljajući tako malo jezično o tikvicama, sjetila sam se kako nam je profesor likovne umjetnosti u srednjoj školi (puno Dubrovčana je prošlo kroz ruke Jozu Serdareviću i sigurno se sjećaju njegovih živopisnih objašnjenja) objašnjavao otkud izraz pokondirena tikva. Nisam pojma tada imala da je kondir regionalizam za vrč pa da je pokondirena tikva ustvari tikva koja se pretvara da je vrč, tj netko tko se pravi da je bolji nego što jest. (Za detaljno objašnjenje podrijetla jednako pitoreskno kao i Jozovo, klik ovdje).
A tikvice znaju često zbuniti moje učenike engleskog kad me pitaju kako se na engleskom kaže tikvica pa kad im ja odgovorim da ima jedna talijanska (zucchini) i jedna francuska (courgette) riječ, ali da baš fetivu ingliš riječ i nemaju pa me onda malo blijedo gledaju kao “Draga moja, pričaj ti što hoćeš, guglat ću ja to kad dođem doma.”
No dosta je bilo jezično-tikvološkog razmatranja. Ajmo mi promotriti tikvice iz perspektive objeda.
Kako su tikvice same po sebi prilično blagog okusa, meni koja volim eksploziju okusa u ustima uvijek ih je poželjno kombinirati s nečim što će im dati malo wow-efekta. Tu na scenu stupaju gljive i kobasice (da, baš me briga što je ljeto, od dvije kranjske kobasice raspodijeljene na X tikvica nitko neće umrijeti). Umjesto klasične riže, upotrijebih bulgur (svoje oduševljenje tom namirnicom s vama sam podijelila ovdje).
Ovaj recept možete koristiti i za punjenje drugog povrća, npr. rajčice, a sredinu tikvice možete iskoristiti za juhu, polpete, mega polpetu ili za kolač s tikvicama, čokoladom i lješnjacima.
