Danas je 5.1. Već danima na sve strane objave o novogodišnjim odlukama (#newyearnewme) ili tzv. anti-odlukama tipa “uspori”, “otkrij sebe,” i sl. (#newyearoldmeonlybetter). Čitam ih sve uz zalogaj kušinića od marcipana.
Nisam zainteresirana ni za odluke ni anti-odluke jer novu energiju teško osjećam poslije pet milijuna božićnih kolača, ručkova, večera, druženja, izlazaka i neizbježne epizode neke zimske bolestice koja me u tom periodu spopadne (#newyearoldme).
Moj novi nalet energije uvijek se može osjetiti ujesen – kad popusti vrućina i kad mozak počne raditi 100 na sat (#somanyideassolittletime). Zato je zasad plan samo odraditi Karmeninu virozu i moje načeto grlo/sinuse i još iskoristiti ovaj tjedan da se vidimo s nekoliko ljudi s kojima se nismo žurili. I bor mi je žao raskititi pa ni tu nije preša. Karmen mu se svaki dan veseli, a datumi me ni u ovom slučaju ne brinu baš previše.
Ima još pokoji kolačić u kutijicama i dovoljno volje za nezahtjevna jela kojima možemo nahraniti kasne goste. Sutra imamo jedan ručak (u Pantarulu je ponedjeljak neradni dan), a sve o njemu (pod tim mislim baš sve i na malo drugačiji način nego inače) čitat ćete u sljedećem newsletteru. Kad se priključite na mailing listu (ovdje), uvijek imate obavijest o novom postu na mailu (jutro nakon objave) i jednom mjesečno nešto izvan standardnog formata. Prošli put slala sam PDF s jednostavnim koktelima na bazi gina (svaki po tri sastojka), a sljedeći će biti upravo o ovom ručku koji danas pripremam za sutra.
No – raspisala sam se i to sve o stvarima koje nemaju veze s receptom koji slijedi. Zapravo, imaju, ali tek djelomično. Naime, pečeno povrće o kojem vam danas pišem također je bilo dio jednog lijepog prijateljskog druženja, negdje tamo krajem studenog. Dosadio mi je uvijek jedan te isti pečeni krumpir i htjela sam uz porchettu iz kuharice poslužiti nešto zanimljivije i laganije. Klasičari će uvijek uzdisati za patatama, ali ako želite malo raznolikosti u jelovniku, ovo je lijepa kombinacija.
I s obzirom na to da sve ide samo na lim pa u pećnicu, sasvim je prikladna i za bilo koji “obični” ručak (mada mislim da nema običnog ručka ako je u pitanju nešto što ste sami pripremili umjesto da kupite nešto gotovo).
Eto, pozivam vas još jednom u newsletter familiju i prepuštam finom, karameliziranom pečenom povrću za koje inspiracija dolazi od odlične Diane Henry.
