Za razliku od ovaj put nešto sasvim jednostavno. Dva sastojka.
Nadahnula me, naravno, proljetna placa. Kad sam vidjela sitne krumpire, nisam im mogla odoljeti, mada za njih nisam imala nikakav konkretan plan. A ustvari nema ništa bolje od mladog krumpira. Tako je sladak i mekan, a jedan je moj virtualni poznanik govorio da bi trebao biti cijepljen tako da ima okus po kopru. Uvijek se sjetim tog komentara kad ga kupujem na placi.
Kupite si dvije kutije krupne morske soli i pokušajte i vi (sol nakon pečenja možete sačuvati i za sljedeći put). Pečenje u pokrovu od soli pomaže namirnici da zadrži svu vlagu jer se tijekom pečenja sol stvrdne i vlaga nema kamo pobjeći nego ostaje ispod pokrova. S krumpirom baš nemate što puno zeznuti pa je idealan uvod u pečenje sa soli. Sljedeći se put bacam na ribu…
