Vjerujem u horoskop. NE u smislu da se će mi se dogoditi ono što piše na zadnjoj stranici 24 sata (inače bih ponedjeljkom morala paziti na bubrege, utorkom na jetru, srijedom bih čekala odnos koji će raspiriti maštu, četvrtkom bih imala probleme s nadređenima, petkom bih se rješavala trauma iz prošlosti koje me koče u budućnosti, subotom bi bili mogući problemi s koncentracijom, a do nedjelje bi već i kardiovaskularni sustav bio u opasnosti). No ostavimo li te dnevnohoroskopske budalaštine po strani, mislim da horoskopski znak u kojem se rodimo ima veze s našim karakterom i ponašanjem.
Usudila bih se reći da sebe dobro poznajem pa je najsigurnije da stoga sebe i uzmem za primjer. Vaga. Osim već poslovične neodlučnosti na koju sad neću trošiti tipke, ja život doslovce vidim kao vagu. Gdje ti s jedne strane malo uzme, kasnije ti malo s druge nadoknadi. Nekad te počasti velikom srećom, ali ti s druge strane natereti veliku tugu. Gundulić je taj proces vizualizirao kao kolo sreće (što je poslije dobro došlo Oliveru Mlakaru i Tanji Tušek), moj VIP kao krivulju, a ja kao onu starinsku vagu s utezima. Ravnoteža se traži. Kakva točno, ne zna se, ali definitivno se traži.
Prošlih tjedan-dva baš nekako jasno vidim tu sliku ravnoteže. U puno sam se navrata osjetila razočarano situacijama i ljudima, ali su me s druge strane neki drugi ljudi u puno drugih navrata dirnuli i razveselili. Otvaraju se neke nove mogućnosti, kuju se neki novi planovi. C’est la vie, rekli bi Francuzi. Kolo sreće okreće se; krivulja raste i pada, a vaga balansira. Samo nek’ je moving, rekao bi Mujo u onom starom vicu.
U toj svojoj beskonačnoj potrazi za ravnotežom o kojoj bih mogla napisati još cijeli jedan blog (do dva), dogodi se povremeno da naletim na sjajno uravnotežen obrok. Možda moram pojasniti što u ovom slučaju mislim pod ‘uravnotežen’. Uravnotežen je u tom smislu dakle onaj obrok u koji je uloženo minimalno truda, a dobiven maksimalan rezultat. Znam da to malo odskače od klasične definicije ravnoteže, ali zašto robovati normama ili tradicionalnim shvaćanjima?
Recept sam pronašla na blogu Sweet Paul i isprobala ga gotovo isti čas. Promijenila sam samo par detalja i dobila zaista izvrsnu ravnotežu okusa. Slanost sojinog umaka, gorkoslatki okus prokulica, malo paprenog čilija i kiselost aceta. Sve što treba da situacija bude uravnotežena barem na nepcu ako ne može već u životu (a bonus je što se cijela uputa u receptu sastoji od tri crte).
