Koliko god me ljeto nije inspiriralo na kuhanje (vidjelo se to po “moru” recepata na blogu), toliko me jesen nekako gurka u kuhinju. Nevolja je jedino u tome što me jesen gurka i na sve ostale obaveze kojih je poprilično pa u kuhinju i ne stignem baš često kao što bih htjela, ali ipak se pronađe pokoji trenutak ukraden od koje druge aktivnosti. Jabuke, kruške, kesteni, šipak, bundeva… baš su to vesele namirnice.

Naročito je veseo šipak s tom svojom kompliciranom konstrukcijom i veselo je kad ga gulite udvoje i kad crveno prska na sve strane (po mogućnosti ne po bijeloj odjeći ili zidu), kad bobice padaju po tanjuru i kad crveno brdo u njemu pomalo raste. Veselo je kad ukradete šaku oguljenih bobica i najveselije kad se riješite cijelog tog posla. A onda je veselo kad cijeli taj trud možete pospremiti u bocu i u njoj ga čuvati neko vrijeme dok ga pomalo ne popijete.

Doma smo često znali dobiti na poklon bocu ovog soka, a ovo je prvi put da ga i sama pravim. Šipak se ne kuha i tako čuva okus i hranjive sastojke, a bome je hranjiv i od svog ovog cukara! Procedura je krajnje jednostavna i najviše vremena ustvari oduzima guljenje. To je baš zaguljeno.