Obećala sam vam bazgu pa obećanje i ispunjavam. Svi koji su imali priliku sa mnom razgovarati ovih dana znaju da sam do grla u nekom suhoparnom prijevodu pa post neće baš biti dugačak, ali bolje ikakav nego nikakav, treba uhvatiti sezonu bazge dok još iole traje 🙂
Moja prva sjećanja vezana za sok od bazge (ili zove, kako bazgu još zovu) vezana su za Ljilju, mamu moga Javora. (Please, zapamtite za ubuduće da mi je on očuh da više ne moram koristiti tu groznu riječ čijoj sam ružnoći svojedobno posvetila cijeli jedan post). Ljilja je prava dobra duša, mama, domaćica i majstorica u kuhinji. Kod nje sam probala prvi sok od zove, sok od šipka, prve oblatne koje se kod nas doma baš i nisu pravile. I kad sam prvi put kao mala probala sok od zove, oborio me s nogu. Još nisam imala ni najsitnije ambicije prema boravku u kuhinji, ali sjećam se da sam je pitala kako se taj sok pravi. Kad sam čula da je zova ustvari cvijet, oduševljenje je bilo još i veće.
Za svakog našeg odlaska u Mostar nekako bih se potajno nadala da će biti soka. Naravno, većinu ga vremena nije bilo jer sezona bazge kratko traje, a sok je toliko dobar da neka duža čuvanja baš i ne dolaze u obzir. Onda sam pošla na fakultet i odlasci u Mostar znatno su se prorijedili, a s njima i konzumacija soka od bazge. Zatim sam ga lani ugledala u nekom kafiću i čini mi se da je otad na svakom koraku, a da je ove godine naročito u modi.
U trenutku kad sam išla pripremiti sok nisam mogla zvati Ljilju na telefon da vidim kako ona to radi jer je već bilo prekasno (a recept koji mi je dala kao jedanaestogodišnjakinji naravno sam zaboravila) pa sam se obratila gospodinu internetu. Ima svakakvih recepata, svakakvih omjera, a ja sam se ovom prilikom odlučila za ovaj koji vam donosim tu.
Kažu da bazgu ne treba namakati duže od 24 h jer onda počne puštati i neželjene okuse, a u mnogim se receptima sok uopće i ne kuha. Za prvi ziheraški put odabrala sam metodu u kojoj se sok prokuhava, a onda ću dogodine probati i ovu drugu. Neke su bočice već podijeljene, komentari su pozitivni pa ako si stignete negdje ubrati koju grančicu bazge, probajte!
U prošlom postu o bazgi, Nevena s bloga Ebba’s cuisine (koja je počela praviti divne kolače u konobi Skalinada u Voloskom pa navratite ako vas put nanese) komentirala je kako bi rado imala neki parfem na bazi bazge. Slatko mi je bilo pročitati taj komentar jer su u pripremi već čekale slike Bazge No 5 i ja već danima razmišljam o tome kako bi se bilo lijepo namirisati notama bazge. Znate li – postoji li neki takav parfem možda? A dok ne saznamo ima li parfema, napravih ja još dva recepta s bazgom pa se tipkamo opet kad se iskobeljam iz teksta koji prevodim.
