Florals for spring? Groundbreaking.
Torta za rođendan? Podjednako groundbreaking, ali ne mora sve ni biti groundbreaking.
Da mi je nešto slatko… 30. rujna ima taj neki svoj mali rođendan koji svake godine nastojim obilježiti ako ne tortom, a onda nečim drugim slatkim. (primjer prvi, drugi ili treći mogli bi vam se svidjeti.) Život nam je ljepši ako posebne dane i tretiramo posebno.
I tako ove godine slavimo 19 godina druženja. Proslavili smo na najljepši način – DMNS ima novi dom. I baš namjerno koristim riječ “dom”. Dugo sam imala viziju kako bi web trebao izgledati i što bi vam sve trebao pružati, ali znala sam koliko je to posla i kao svaka prava milenijalka – odgodila. Pa tako stoput. I ne znam više ni sama kad mi je točno kliknulo da je dosta, ali kliknulo je.
A onda sam s još troje, a pred kraj i četvero ljudi kliktala dvije godine kako bi sve bilo na svom mjestu i kako bi ovaj dom bio spreman da vas ugosti – širom otvorenih vrata sa željom da vam tu bude lijepo, da sjednete za ovaj zajednički stol, da usporite i uzmete si tih pet minuta za uživanje.





Znate ono kad vam je stan ili premalen ili u prevelikom neredu pa ne pozivate nikoga? E, točno je tako bilo s ovim webom. Preteško je bilo objasniti gdje se što nalazi, prevelik je nered bio, teško se bilo snaći u nečemu što je živjelo malo na blogu, malo na emailu (dio sadžaja i dalje ostaje tamo), malo u PDF-ovima, malo u magazinu. Totalni kupus, ali… sa sjemenom nečega ljepšeg u sebi.
I sada je to sjeme naraslo.
Sada je DMNS nešto kao prostran stan, s velikim stolom na razvlačenje, s taracom i kutkom i stolicom za svakoga i sad vas opet mogu s lakoćom pozvati k sebi – nitko neće ostati izgubljen ili bez mjesta za sjedenje.

Kao što je Andrijana, draga dugogodišnja čitateljica rekla u našoj WhatsApp grupi: Nekako si se vratila baš tamo odakle si krenula, samo bogatija za cijeli jedan svijet koji je iz tih temelja izrastao. Neopisivo je lijepo i posebno listati ovaj novoobjavljeni spomenar. Baš je tvoj. Veseli me što si se vratila „doma“.
A mene veseli što se svi vraćamo doma.
Pokušat ćemo nadmudriti algoritme i barem na ovim stranicama malo utišati internetsku buku. DMNS i u novom izdanju ostaje mjesto bez sponzoriranog sadržaja i bez reklama, samo s onim što zaista i sami birate čitati.
Pa… Dobro došli doma. Za ovaj 19. rođendan koji slavimo [naš je nekad-blog-danas-web već ozbiljno zagazio na prvu godinu faksa!] – jedna tortica za koju vam ne smijem ni reći koliko je brzo nestala. Doduše, i nas je tih dana oko hladnjaka bilo brojčano više, ali što jest, jest: iskazali smo se.
Dakle, torta.
Tri sloja – ni jedan se ne peče. Vrlo regularni sastojci i jedno iznenađenje na vrhu: napokon dobra upotreba za onaj nesretni stiropor od riže. Ako ga inače volite, sve pet, ali za mene su ti rižini krekeri uvreda hrani. Ali ovako karamelizirani… sasvim druga priča.
Uglavnom, ovo je lagana torta s kojom sigurno nećete pogriješiti, nema tu ni jedan okus ili tekstura koji bi nekoga uvrijedili. Za one najizbirljivije preskočite posip. Za gurmane ne preskačite ništa.




