Nije me bilo neko vrijeme, ali umjesto ruke, pružit ću vam tortu pomirenja. OK? Čokoladnu, one vrste koje vam je dovoljno dva zalogaja i već ste siti, ali vam obijest ne da da se tu i zaustavite nego uvijek dokrajčite ono što vam stave na tanjur. Od mene ćete dobiti cijeli komad, čak i dva ako poželite.
Čemu torta i što slavimo? Isto ono što smo slavili i lani u ovo doba godine. Mom je darlingu nedavno bio rođendan pa je bio red i da dobije tortu. Nije bila baš vizualno zanimljiva kao lanjska, ali nije smetalo… Nikako se nisam mogla odlučiti za sretnu pobjednicu, bilo ih je nekoliko u igri, sve redom čokoladne (treba uvijek imati na umu što slavljenik voli), a kad je kocka bačena pala je baš na ovu ljepoticu. Nisam više sigurna odakle je recept stigao u našu kuharicu (mislim da smo ga dobili od moje krizmane kume, je li mama?), ali sa sigurnošću vam mogu reći da se u njoj jaaako dobro udomaćio. Jedno je vrijeme scenarij bez iznimke bio sljedeći:

Mama: Koju ćemo tortu za tvoj rođendan?
Ja: Crnu.
–
Mama: Koju ćemo tortu za moj rođendan?
Ja: Crnu.
–
Mama: Koju ćemo tortu za Novu godinu?
Ja: Crnu.
Itd. Mislim da ste shvatili sistem.

Trebamo iste sastojke 2 puta – jednom za tijesto, jednom za kremu (pazite na ovu rečenicu prije nego što sastavite popis za kupnju, znači: svega duplo).
Nije ništa komplicirano, samo pročitajte recept i korak po korak, stižete do jaaaaako ukusne torte. Originalni je recept bio s orasima, ali bilo koji orašasti plod će tu dobro funkcionirati (ovo s lješnjacima mi je možda najdraža varijanta). U torti nema brašna, jako je čokoladna i sva se topi. Nemojte je prepeći i nemojte je baš sami pojesti 🙂

