Kao netko tko svoje dane dijeli između Zagreba i Dubrovnika, prvo na što pomislim kad mi netko kaže ‘paprenjak’ jest neki ranojutarnji let (onaj za koji treba ustati u 4 ujutro) na kojem mi stjuardesa s ljubaznim osmijehom gura košaru paprenjaka pod nos dok ja još uvijek ne znam ni kako se zovem, a kamoli želim li paprenjak ili ne. Obično uvijek završi u džepu pa ga gricnem tijekom dana, kad se sjetim da imam to dugo ime s crticom koje je iznimno komplicirano potpisati.
Dakle, asocijacija na taj kolačić nije mi baš božićna, ali zašto u tradiciju ne uvesti nešto novo? Ove sam godine paprenjake ispekla malo pred Božić i svježe pečenu dozu podijelila s jednom od najdražih prijateljica uz čašu toplog napitka od jabuka. E, to se zove božićno zagrijavanje 🙂
Recept je zapravo onaj za gingerbread Marthe Stewart u koji sam samo dodala malo više papra, zamijenila ‘molasses’ medom i smeđi šećer bijelim (jer je, eto, takva bila situacija u kuhinjskom ormariću). Keksići su prhki i možete ih dugo čuvati (samo pitanje je – možete li?).
