Travel is the only thing you buy that makes you richer.
Istina živa. Puno sam puta požalila što sam bacila novac na neku glupost, ali nije mi žao ni lipe koju sam uložila u putovanja. Svako je od njih ostalo lijepo iskustvo i uspomena, brzi okidač za instant osmijeh na licu.
Jedno od duljih i ljepših putovanja u mom životu bilo je ono u London. Oni koji dulje čitaju ove moje švrljotine možda će ga se i sjetiti. A u tom će se slučaju sjetiti i Tereze, djevojke koju sam upoznala baš ondje, a podrijetlom je ni više ni manje nego iz Splita. Pa što je dakle potrebno da se Splićanka i Dubrovčanka upoznaju u Londonu? Jedan blog, puno ljubavi prema slatkome i jedan oprezni mail u kojem je Tereza, kad je shvatila da smo u istom gradu u isto vrijeme, predložila da se upoznamo. Na kraju je potreban i jedan još oprezniji mail u kojem pristajem ako se možemo naći u Oxford Streetu (nisam se mogla dosjetiti ni jednog prometnijeg mjesta s više ljudi – a nikad ne znaš je li s druge strane neki potencijalni luđak ili stvarno djevojka koja je zaljubljena u kolače i koja je uspješnu karijeru glazbenice odlučila zamijeniti nešto slađom varijantom koja uključuje miksere, špatule i mora bjelanjaka i žumanjaka).
Bogu hvala, nije u pitanju bio luđak nego buduća vrhunska slastičarka. A i moja buduća draga prijateljica. Naime, osim što mi je London ostavio hrpu uspomena kojima se rado vraćam, ostavio mi je i Terezu. Nismo se vidjele od Londona pa sve do ovog ljeta, ali uvijek smo tu negdje, u kontaktu.
Da skratim malo priču, Tereza i Nikola jedno su jutro ušetali u Pantarul i uz more dobre energije, donijeli i pravi mali poklon paket – limenu kutiju punu keksa, kutijicu Terezinih macaronsa i kolač od limuna. Naravno, nisam znala kud bih prije, ali iz mjera predostrožnosti (čitaj: da ne bih sve to pojela), većinu sam podijelila sa sretnicima koji su se taj dan zatekli u blizini. Polovica kolača od limuna otišla je VIP-ovoj mami, a ostatak smo podijelili VIP i ja.
Mekan, bez kreme, ali sočan, mirisan i pod jezikom se topi. Kad ga razrežeš, na njemu ostane onaj trag noža koji nalikuje na sitne valove koji se vide na baršunu kad po njemu prođeš rukom u suprotnom smjeru od tkanja. Otud ovaj moj naziv. Terezin je bio jednostavan i jasan – gateau au citron [kolač od limuna]. A vrlo mi je jednostavno i bez ikakvih komplikacija dala recept kad sam je zamolila da ga podijelim s vama.
Pogodilo se da sam u to vrijeme na probu dobila i KitchenAidovu zdjelu za mikser i cjedilo za limune (samo se natakne na mikser i jedino što još treba je nasloniti limun na njega). Idealna kombinacija. Ponovno jedna mala okupacija mamine kuhinje i pokušaj rekreiranja Terezinog kolača bio je piece of cake.
Kao i ja, i Tereza je ljubiteljica KitchenAid miksera pa mi je već u samom receptu stavila napomene koje da nastavke koristim ako se njime služim. (Citiram: „Ako ga budeš radila u Kići, stavi paddle attachment.“) To se zove temeljitost.
