Kupili smo prošli tjedan užasnu pincu. Baš užasnu – suhu i bezveznu. Toliko bezveznu da je danima stajala u kutiji za kruh i da je nitko nije ni pogledao, a još manje u nju zagrizao.

Kao i većini ljudi, i meni se povremeno dogodi da nešto bacim. Nije mi to drago, ali nažalost ne mogu reći da uvijek uspijem iskoristiti baš sve do maksimuma. Ali baciti cijelu veliku pincu minus tri-četiri griza bilo mi je too much – koliko god užasna bila.

Sjetila sam se onda onih britanskih fora sa starim kruhom. Probala sam bila taj famozni pudding jednom još na samom početku svojih blogerskih dana, ali nije mi se baš svidio pa mislim da ga nisam ni objavila. Bez obzira na to, sad mi se nije dalo izmišljati toplu vodu niti sto upotreba za mali komadić pince – htjela sam nešto čime bih odjednom iskoristila cijeli taj žuti užas tako da što prije mogu zaboraviti cijelu priču. A bread pudding u tom je slučaju pravo rješenje.

Ovaj put malo sam ga ušminkala likerom od naranče, marmeladom od ljute naranče i bademima. I nisam štedjela na količini sastojaka. Da sam imala vremena, bila bih napravila i neku kremu od vanilije koja bi išla uz njega, ali – kao i obično – vremena baš i nije bilo puno.

U svakom slučaju, ova mi se verzija jako svidjela i zato je i pišem ovdje, da sljedeći put kad napravim ovakvu kardinalnu pogrešku pri ruci imam brzo rješenje. Ako vam je ostalo pince od blagdana pa se malo posušila, ovo je super način da je iskoristite (ne morate se striktno držati recepta – Cointreau možete zamijeniti rumom, a marmeladu od ljute naranče bilo kojom drugom koju imate u hladnjaku). Istu metodu možete primijeniti i na stari kruh – ne mora biti pinca. Rezultat je mekan, sočan i aromatičan i sram me i priznati u kako je kratkom roku nestala u našem malom proždrljivom kućanstvu.