Ne mogu vam objasniti koji pomiješani osjećaj zabavljenosti i ljutnje osjetim kad nam na zadnjem predavanju profesori kažu: „Vidimo se nakon praznika“. Ne znam po čemu su to rokovi praznici? Njima možda i jesu jer se moraju na faksu pojaviti svake prijestupne godine tj. na ona tri dana kad imaju rokove, ali meni i svima koje znam definitivno nisu. Moj pojam praznika puno se više poklapa s ronjenjem u moru nego s danonoćnim ronjenjem po knjigama. No ok, recimo da su praznici.

U tako opuštenim uvjetima (pisanja kolokvija/ispita, beskrajnog iščitavanja knjiga, skripti, bilježnica i PowerPoint prezentacija od sumraka do zore i obratno) nema čovjek baš previše vremena ni za pošteno jesti, a kamoli za praviti kolače. Zato će ovaj moj današnji receptić doći kao naručen svim studentima, a i svima onima kojima inače nedostaje vremena (takvih je, čini mi se, najveći broj). Sve što zahtijeva u pogledu vremena je 10 minuta. U tehničkom smislu, trebat će vam mikrovalna.

Scenarij ide ovako: učite u sred noći, slova se već lagano počinju pretapati jedno u drugo, želudac zavija, a u frižideru pustoš jer ste manje-više cijeli dan proveli na toj istoj stolici i niste imali vremena za ekspedicije u trgovinu. E sad, čokolade nema, po glavi vam se mota „Da mi je nešto slatko…“, a jesti cukar žličicom ipak ne dolazi u obzir. Ta-dam! Rješenje slijedi.

Jedva sam dočekala da ovo svoje otkriće podijelim s vama, ali zbog ispita i obaveza nikako da uhvatim koju minutu da to uistinu i učinim. Na internetu sam jednom prilikom naišla na recept za čokoladni kolač koji je gotov za pet minuta. „Kako da ne“, bilo je prvo što mi je palo na pamet. Da se to može, svi bi to radili. Ali vrag mi nije dao mira pa sam pokušala i guess what – uspjelo je. Bila sam oduševljena, ali iskreno – rezultat mi se nije do kraja svidio. Za moj je ukus kolač bio presuh. E onda su krenule varijacije na temu (po jedna svako par dana) sve dok nisam dobila ono što sam htjela. Moj se recept sad već podosta odmaknuo od originala, ali nisam htjela stavljati originalnu opciju kojom nisam bila zadovoljna. Kako bi recept ispunio svoju primarnu svrhu (nahraniti slatkoga gladne u trenutku krize i to brzo), držala sam se američkog sistema mjerenja sastojaka na žlice (1 žlica = 15 ml ili 10 g). Osim toga – nema prljavog suđa!

Da sažmem:

• 10 minuta vremena (priprema i raspremanje uključeno),
• 1 šalica u kojoj miješate i pečete pa nema prljavog suđa,
• sastojci koje 99 % vremena imate kod kuće.

Ovaj će kolač, što se mene tiče, ostati work in progress tj. javit ću vam bude li još kakvih promjena u njemu.

A sad odoh na “praznike”, a vama evo recepta.