Danas me put nosio od Džamije do Trga. Nije baš bilo vrijeme stvoreno za šetnju, ali svaki trenutak u kojem ne morate nešto konkretno raditi uvijek se čini nekako sunčanijim od onoga kad morate. Bar je takav slučaj s mojim slobodnim trenucima. E sad, da trenutak ne bi ipak bio preslobodan, ja sam, naravno, putem razmišljala o tome što me popodne čeka. Osim nekih drugih obaveza, bilo je tu i par sati instrukcija, među kojima i meni jedna jako draga učenica/gospođa/žena/nekako mi nijedna riječ tu ne paše.

Točno kad mi je ona pala na pamet, prolazila sam pored trgovine Bio&Bio pa mi je palo na pamet i rižino brašno i činjenica da ta gospođa ne podnosi gluten, onda je iskočio i oblačić s jednim lijepim bezglutenskim receptom koji sam vidjela na internetu, sve su se točkice povezale kao u onim dječjim bojankama gdje se točkice povežu u sliku i odlučila sam napraviti kolač za moju učenicu X (ako čita, pozdrav!) Opskrbih se rižinim brašnom i još nekim egzotičnim namirnicama o čijem ćete životnom putu biti pravodobno informirani i tramvajem prepunim ljudi (u kojem mi je po prvi put u životu prošlo kroz glavu da svinjska gripa možda ipak vreba) zaputih se doma.

Napraviti ove kolačiće stvarno je čas posla – zamutila sam ih chatajući s dvije drage foodie-kolegice i čekala što će se dogoditi. Kako sam napravila jednu bitnu izmjenu o odnosu na originalni recept, činilo mi se da će cijeli kolač otići k vragu, ali njih su dvije očito slale pozitivne vibracije s druge strane tipkovnice i kolačići su ispali baš kako treba. Jako su sočni i rižino brašno ne daje nikakvu revolucionarno drugačiju aromu. Naravno, nisu svi kolačići bili na broju kad je učenica X pozvonila na vrata, ali ne brinite, nisam joj sve pojela. Usput smo na kraju sata imale i improvizirani diktat u vidu recepta – obrazovanje prije svega!

Ovo je prema onome što sam pročitala, neki Tupperwareov kolač koji je vrlo rasprostranjen u Francuskoj, a našla sam ga zahvaljujući prekrasnom blogu Tartelette.