Da blog pišem na engleskom, dio naslova ovog posta bio bi ‘life update’. No kako se u ovom slučaju moje misli materijaliziraju pred vama na hrvatskom, možda bi jedno dubrovačko ‘kenova’ bilo prikladnije.
Pa krenimo nekim redom. Dane mi uglavnom zaokuplja Miss K. pa je pošteno da nju smjestimo u prvi odlomak. U fazi je kad se diže na noge i kad je zanima sve što ne bi trebalo: utičnice i cipele koje se ne pospreme isti tren u ormarić su joj favoriti, a nije joj mrsko ni rastaviti cokle na kuhinji, tu i tamo prodrmati papirnatu lampu kad prođe kraj nje, zaviriti u printer, provjeriti stabilnost usisivača, cjediljku koristiti u svojstvu šešira i sl.
O ljubavi prema kalupima za kolače koje mama *sasvim slučajno* drži na najnižoj polici u kuhinji da ne govorimo.
Osim toga, trenutačno smo u procesu dodavanja još pokojeg zuba u arsenal pa ima i boljih i lošijih dana. Sve u svemu, radi sve male nepodopštine koje se očekuju od djeteta njene dobi i makar me nekad toliko iscrpi da se samo srušim skupa s njom na rano spavanje, sretna sam i zahvalna da je sve tako kako jest.
Drugo, ono vrijeme u koje ne sprječavam lomljenje teškom mukom stečenih zuba provodim raznoliko. Najviše zapravo rješavam zaostatke od kojih me neki prate i po godinu dana, a paralelno radim raduckam i na jednom novom projektu za koji mislim da bi se dobrom dijelu vas mogao svidjeti. Sve se to nadam zavšiti u narednih 15-ak dana i kao školarac neopterećeno krenuti u novu godinu (jesen me ionako puno više inspirira na nove početke nego random 1.1.). Trudim se redovito vježbati, a to baš nije kompatibilno s velikim količinama kolača tako da ovo ljeto i nisam puno pekla.
No na scenu su stupile šljive i poremetile svu disciplinu. Prvo sam se raspištoljila s knedlama, a onda me i ovaj kolač od šljiva zaveo jednostavnošću recepta. A šljive su dužice, prava starinska sorta. Naime, Karmenin fizioterapeut živi u Konavlima i osim što je stručnjak za rad s djecom, ima zlatne ruke i kad je u pitanju poljoprivreda. Kod njega kupujemo domaća jaja, a povremeno nas iznenadi i nekim voćem ili povrćem, naročito onim koje Karmen voli. Tako nas je nedavno s vježbi ispratio s vrećom punom šljiva. Otud i moja pomama za tim voćem ovog ljeta.
Za mali znak pažnje odlučila sam mu ispeći kolač od šljiva i to baš njegovih. Jedna velika doza za njega i obitelj, a druga, upola manja (ova na slikama) za nas. Kako u zadnje vrijeme često tražim prečice, tako mi se i ovaj recept za kolač bez miksera učinio kao pravo rješenje.
Ali recept je pomalo lud, barem ja još ovakav nisam vidjela. Pronašla sam ga u kuharici (koju toplo preporučam) Dorie Greenspan: Baking – From My Home to Yours. Da puno ne duljim i ne ponavljam se, bacite oko pa ćete vidjeti da procedura nije baš standardna.
A rezultat? Wow. Sočne, slatke šljive pomiješane s maslacem na dnu, a s gornje strane mekano tijesto nalik na biskvit. Bili su nam popodne prijatelji u posjeti i kolač sam poslužila s malo sladoleda (ok, ok, Ledo šlaga iz čašice, nema mjesta ni za iglu u hladnjaku zbog silne dječje hrane) sa strane, a to bih i vama preporučila.
Uglavnom, da vas ne uvjeravam više – kolač od šljiva i to kolač bez miksera – što nam više treba?
