Rozata, rožata, rožada… kako god je zvali, rijetko je tko ne voli pod uvjetom da je fino pripremljena, a u Dubrovniku se o njoj i oštre polemike vode. Razmišljajući o tome uvijek oko nekih sastojaka dvojim – treba li ili ne.
“Ma e, baš su stari Dubrovčani koristili ovo obrano mlijeko iz tetrapaka“, reče meni mama kao odgovor na moju moralnu dvojbu oko toga treba li u rozatu ubaciti malo vrhnja (nekad nam stvarno treba glas razuma u životu). Naime, s vrhnjem je rozata puno svilenkastija pod jezikom. Pa eto, znajte samo da znam koja su sveta četiri sastojka, ali da svjesno biram blasfemiju jer je, eto takva blasfemična rozata – ukusnija.
Ako niste sigurni koji su, evo mali šalabahter: šećer, mlijeko, jaja i rozulin.
O rozulinu ćemo uskoro, a ovdje vam samo dajem nekoliko važnih napomena za svilenkastu i finu rozatu koja neće biti previše jajasta.
- Okus jaja pokrit će malo arome. Osim rozulina, iako nije dio svetog kvarteta, dopustim si i malo vanilije.
- Ako želite pravu, lijepu, kompaktnu rozatu bez rupica, važno je jedino strpljivo miješati. Jaja uvijek umutim vilicom i jako pazim da se ne zapjene. A koliko god pazila, opet će nastati poneki mjehurić pa je zato sljedeći ključni korak cjediljka – što finija mrežica, to bolje. Lijevajte s male visine, što bliže površini, kako ne bi nastajali novi mjehurići. Ako je potrebno, procijedim i dvaput jer je priča zapravo jednostavna – svaki mjehurić u sirovoj smjesi jedna je rupica u gotovoj rozati. Okusu to nimalo ne smeta, ali vizualni dojam jako pati pa – iako sam inače od puno jednostavnijih rješenja – ovdje se uvijek potrudim.
- Rozulin je stvarno ključan korak. Aroma mu je prekrasna i volim dodati žličicu tog likera i netom prije posluživanja, preko gotove rozate.
- Ako želite da vam po vrhu ostane što više karamela, super je koristiti ovakav kalup kao što je na slikama. On ima udubljenja u kojem se karamel fino zadrži. (Ali može i bilo kakav kalup – ovo je baš nijansa). Ovakvi kalupi kao sa slike jako su dobri za zadržavanje karamela, ali prati ih i pomalo problematično izvrtanje iz kalupa. Što je rozata manja, to ju je lakše prevrnuti pa su za početnike idealne individualne porcije.
Planirala sam vam ovaj post pustiti zajedno s epizodom o Dubrovniku koju je europski TV kanal Arte kojem je u fokusu kultura u svim oblicima snimao u Dubrovniku prošle jeseni, ali emisija još nije izašla, a sad je vrijeme ruža i rozulina pa više neću čekati. Za tu sam se prigodu naime posebno pripremila i… Zaboravila u mješavinu za rozatu staviti šećer #StoryOfMyLife ツ
Sva sreća pa sam shvatila na vrijeme i pripremila još jednu dozu “kako Bog zapovijeda”. A to vam pišem iz dva razloga:
a) da znate da u kuhinjskim katastrofama nipošto niste sami i…
b) da vam kažem da je čak i bez šećera (obilato prelivena karamelom doduše) bila odlična.
Dečki koji su snimali bili su uvjereni da, kad nitko ne gleda, sav karamel pojedem sama, ali na kraju sam u toj raboti ulovila (čak i aparatom) – muža ツ
Imate li i vi neki trik za rozatu? Javite u komentarima – male tajne velikih majstora uvijek dobro dođu.
