„Mi bi i stisnuli i prdnuli,“ kaže moja fina mama izbjegavajući onaj poznati izraz koji uključuje prostote, a pritom misleći na tortu za Karmenin drugi rođendan. I složile smo se, sve su te šarene i lijepe torte za proslave dječjih rođendana često s previše biskvita i nisu baš neko oduševljenje za ostala osjetila (osim vida). Nakon kraćeg vijećanja zaključile smo da bi građevni materijal za konstrukciju mogla biti jedna od standardnih torti iz našeg kućnog repertoara (kombinacija bademi + čokolada, recept ima u What’s Cooking in Dubrovnik) i nakon toga krenule su moje pernate muke.
Naime, Karmen je luda za patkama u svim oblicima i veličinama. U stanju je ugledati patkicu iz daljine na desktopu prepunom ikonica, Mali raspjevani Dubrovnik i pjesmu u kojoj male patke muku muče jer su im noge kratke slušamo otprilike 126 puta na dan, a kad joj pokažeš sliku na kojoj je veliko prase i iza noge mu tek proviruje glava sitne žute patke, ona će (kakvog li iznenađenja) povikati: „Kva!“ Dakle, oko vrste torte nije bilo puno dileme, ali izvedba, e to je već drugi par rukava. Google i Pinterest imaju slike na desetke verzija patkastih torta, ali meni je za oko zapela jedna, i to baš 3D.
„Ma ok, nije to ništa strašno – polukugla dolje, plosnata glava gore i to je to,“ pomislila sam na prvu. Ali kad sam krenula planirati konstrukciju, shvatila sam da je to zapravo količinski omanja svadbena torta (mogli smo je slobodno i udati prošli vikend i sve riješiti odjednom #ŠalaMala). Da bi patka bila u koliko-toliko pravim omjerima i da bi uz to bila i ukusna kad se razreže, prošli sam petak ulupala cca 25 jaja. #NoComment
I u popodnevnim satima, tik prije nego što sam porazbijala sva ta jaja, shvatila sam da sam u selidbi zametnula nekoliko kalupa za torte i da zapravo nemam pojma na kojoj se od četiri moguće lokacije nalaze. Trk u supermarket.
No vrhunac cijele priče događa se nešto kasnije. Dva su sata ujutro, po kuhinji raspoređeno devet različitih kora – pet za patku i četiri za dodatnu tortu. Složim patki tijelo, izgleda ok. Stavim ga u frižider. Svira malo Ed Sheeran, pjesma „Perfect“, eto tek toliko da se patka osjeća privlačnije. Filujem i glavu, namjestim je na drvenu dasku s ručkom, okrećem, dotjeram, pazim da je simetrična, udaljim se, približim se, okrenem, prevrnem… „E, ovo je sad ok.“ Ed još uvijek pjevuši. Perem ruke, zatvaram vodu laktom da dohvatim kuhinjsku krpu, okrenem se, kad začujem neki bum. Ma što neki, znala sam odmah točno i kakav – zvuk pada drvene daske na pločice popraćen prigušenim „pljus“ koji je napravio fil od maslaca i čokolade. „Ne.“ To je bilo sve što sam uspjela reći prije nego što je brat doletio iz susjedne prostorije. „A dobro je, samo glava,“ kaže on. Da… Samo glava. U dva ujutro. Srećom, bilo je viška biskvita pa sam sklepala drugu. O tome kad sam legla nećemo. Kao ni o tome da me Karmen u tom momentu čula pa se razveselila pa udarila balalajku po krevetu sve do 6 ujutro.
Dakle, ako još tko kod kuće ima patkoljupca, evo kako pristupiti tom uzvišenom zadatku.
Odaberite prilično čvrst biskvit i obvezno kremu koja dobro drži oblik kad se ohladi. I po mogućnosti organizirajte rođendan na otoku tako da vam bude što kompliciranije dopremiti tortu na mjesto događaja.
p.s.
Hvala Romani i Terezi na savjetima <3 + ako nemate neku dobro opskrbljenu trgovinu pri ruci, sav materijal za izradu, podloge i ostalo možete naručiti u trgovini Sve i svašta. Nije sponzorirano, samo korisna info za nas u provinciji 🙂
p.p.s.
Htjela sam vam sve ovo fotkati korak po korak, ali za kasne noćne sate je to ipak bilo too much tako da se nadam da će opis biti dovoljno jasan. Ako koji dio nije dovoljno precizan, samo javite, rado ću pomoći koliko budem mogla.
