Prije godinu dana pitali su me na jednom psihotestu odajem li se rizičnom ponašanju. S obzirom na to da su ostale stavke bile alkoholizam, ovisnost o lakim i teškim drogama, promiskuitet, delinkvencija, sklonost suicidalnom ponašanju i sl., moje preskakanje doručka i ne izgleda mi tako strašno. A činjenica je da bi se taj nesretni doručak stvarno trebalo jesti… Ali nekako mi je onih dodatnih 10 minuta u krevetu ujutro predragocjeno da bih ja sad tu nešto jela… pa za to ime vremena cijeli cjelcati dan, a uostalom jako rijetko se dogodi da se probudim gladna… S druge strane, kad bi češće bilo ovih muffina, mislim da bi se mogla i prestati rizično ponašati. A i lijepo je ustati ujutro pa s nekim podijeliti prvi obrok u danu. Neki dan sam s prijateljicom bila neplanirano na doručku i jele smo neku pitu i u mojoj se glavi baš vrtio neki film poput Doručka kod Tiffanyja.

Ovo nije baš filmski doručak (niti uopće mora biti doručak), a meni je osobno ovaj recept za muffine vjerojatno najdraži od svih o kojima sam vam dosad pisala.