Uvijek se taj kraj ljeta nekako brzo prikrade i uvijek zakasnim objaviti sve što ima veze s ikakvim sezonskim voćem ili povrćem. E, na dubrovačkoj placi još se tu i tamo nađe neka breskva pa se nadam da je tako i u ostalim krajevima ove naše države kojom početkom rujna vladaju ciklone.

Znam da je čitati ovaj recept u tmurni dan isto što i ono kad se minutu nakon što je netko bio neviđeno bezobrazan sjetiš kojim si ga točno riječima mogao sjajno otpiliti , ukratko: prekasno, ali možda nam se ukaže još neka topla večer u kojoj će ga se moći iskoristiti. Indijanci plesom dozivaju kišu, a ja receptom dozivam ljeto.

No pitanje je može li se ovo uopće nazvati receptom s obzirom na to da je dovoljno samo sastojke smjestiti u zdjelu. Ako i nije kulinarski recept, svakako je recept za sreću u vruću ljetnu večer.

Pronašla sam ga u knjizi Delancey autorice Molly Wizenberg, ali nisam izdržala da ga malo ne izmijenim. Malo vanilije nikad nikome nije naškodilo, a nek se nađe i koja kap bazge.