Kad po cijele dane imate nos uperen u papire s puuuno kartica teksta koje se trebaju pretvoriti u isto tako puuuno kartica teksta, ali na drugom jeziku i to sve u (pre)kratkom roku, onda pomisao na bilo što vezano za blog dođe kao pravi odmor za dušu. Čekaju me dva više nego užurbana dana (pet ih je iza mene). Prijevod, pa još puno prijevoda i onda pakiranje kofera i svega što već sa sobom potežem (a bolje vam je da ne znate što to sve jest) i u subotu ranom zorom mijenjam na par mjeseci zagrebačku za dubrovačku adresu. Jako se tome veselim, ali mi se zbog svega što dotad treba obaviti čini da do subote ujutro ima još cijela vječnost.

Da si prikratim tu vječnost i ipak malo predahnem, danas vam nudim još jedan recept od bazge. Zadnji u cvjetnom nizu dobit ćete sutra ili za vikend, a onda vas sljedeći tjedan čeka jedno malo, ali lijepo iznenađenje. No o tom potom.

Aroma soka od bazge toliko mi je profinjena i lijepa da se jednostavno nisam mogla pomiriti s tim da sok bude jedino u što ću zapakirati tu divnu mirisnu notu. Zašto ne nešto što bi se moglo i ugristi? Moja prva asocijacija na sve voćno uvijek je mermelada, no od bazge ne možete napraviti baš klasičnu mermeladu (od bobica možete, od cvijeća ne) pa sam odlučila prvi put napraviti nešto malo drukčije i isprobati kako se radi žele. Ovo je prvi put da sam koristila želin; mermelade inače uvijek kuham samo sa šećerom bez ikakvih čuda i konzervansa, ali ovdje je ipak bila potrebna mala pomoć iz vrećice. Vrlo je jednostavno i brzo, nema razloga za strah.

Dapače, jedino čega se treba bojati je da će sadržaj teglice prebrzo nestati.