Ne bi nikako bilo u redu da prođe cijela sezona jagoda i trešanja, a da se baš ništa s njima ne napravi. Teško odolijevam sezonskom voću (naročito trešnjama) i ove godine sam ga najviše konzumirala „u originalu“, a ne u kolačima. Neki dan me na placi ipak uhvatio malo veći zanos nego što je ustvari bilo potrebno pa sam imala voća viška. Kupila sam lijepe crne trešnje, a uz njih i jagode kod jedne silno ljubazne gospođe koja mi uvijek izvadi neku fino probranu mjericu koju drži ispod banka.
Došla sam doma, pregledala vrećice i zaključila da bi količina voća bila sasvim pristojna za nahraniti jednu prosječnu hrvatsku obitelj, a ne mene samu. I u popriličnoj strci s vremenom, što drugo napraviti nego džem? Moj prvi samostalni pokušaj pravljenja mermelade bio je lani u ovo doba i bio je potpuni promašaj – kako sam uspjela do te mjere upropastiti cijelo brdo prekrasnih trešanja ni dan danas mi nije jasno. Dobila sam, naime, nešto konzistencije malo mekšeg kamena, a okusa najviše nalik čarliju. U međuvremenu su se moje mermeladne vještine popravile i s ovim sam trešnjama s place odlučila to have another bite at the cherry (engl. „okušati se još jednom“ – ako se pitate otkud pojava engleskih izraza u zadnje vrijeme, tajna leži u tome da spremam jedan ispit koji se tiče baš takvih stvarčica pa mi stalno padaju na pamet).
Sad već prokušanom metodom, kombinacija jagoda i trešanja dala je baš ukusan džem. Jagode sam dobro samljela jer nikako ne volim komade kuhane jagode, a pola trešanja sam ostavila cijele tako da je džem pun komada voća. Požurite isprobati ovo ili nešto slično prije nego što glavne zvijezde nestanu s place.
